Vino je od svih pića najkorisnije, od svih lekova najukusnije, od sve hrane najzdravije (Plutarh)
U vodi čovek vidi svoje lice, a u vinu vidi izraz svoje duše (Anon.)
Vino je - za pesmu, rakija je - za svadju, a pivo... pivo je - za pišanje (Anon.)
A jug of wine, a loaf of bread, and thou (Omar Khayyam)
Wine is bottled poetry (Robert Louis Stevenson)
Wine is the most civilized thing in the world (Ernest Hemingway)
What is better than to sit at the table at the end of the day and drink wine with friends, or substitutes for friends? (James Joyce)
Leto je vreme za lagane teme.
1. Koliko često pijete vino?
Nemojte mi zameriti što sam ovako direktan. Nisam išao zaobilazno pa pitao da li vi uopšte volite da pijete vino, jer bi mi to izgledalo pomalo naivno. Smatram da nema čoveka na ovim našim prostorima koji, bar ponekad, ne popije malo vina. Makar malkice. Jer svi mi, manje ili više, idemo na dočeke Nove godine, slave, svadbe, rodjendane, godišnjice mature i slične fešte, na kojima se pije - vino. (Dobro, malo ću se korigovati pa reći: pije se i vino). Pritom, a ovo mi je važno, ne sme se zaboraviti da je i šampanjac - vino. Pa čak i tzv. kuvano vino je - vino. A ako se tamo gde idete ne nude ni vino, ni šampanjac, pa ni kuvano vino, onda to i nisu - prave fešte, he, he, he.
Smatram, dakle, i neredovno pijenje vina dobrim znakom. Jer vodi oplemenjivanju čoveka. Ukoliko ga, usled eventualnog preterivanja, ne udavi, naravno. Tu se slažem sa jednim francuskim piscem koji trezveno kaže: "To što čovek voli dobro vino još nije razlog da su mu svaki dan puna usta njega".Ovo moje pisanje o vinu dolazi nakon nedavnog pisanja - o čaju. Tada sam bio inspirisan "Knjigom o čaju", predivnom knjižicom (knjižicom samo po debljini) japanskog autora Kakuze Okakure. A danas ne pišem o vinu zato što sam slučajno pročitao neku uzbudjujuću knjigu, ili bar pesmu, na tu temu, već zato što sam podstaknut jednim podatkom da je vino u našim životima veoma važno, više nego što smo spremni da u to poverujemo, jer se vino pije od rodjenja do smrti čoveka. Ovo nije obična floskula - vino se konzumira kada se dete rodi, kada se krsti, kada završi neke škole, kada podje u vojsku, kada se ženi, kada dobije dete, pa i kada umre. Slično je i sa ženama, samo u manjim dozama. Prema tome, u manjoj ili većoj meri, vino prati naše živote od početka do kraja.
A zna se da umetnici reaguju na prave stvari, pa prema tome i na - vino. S pravom. Toliko mnogo ima pesama o vinu, "toj božanskoj tečnosti koja jača krv i greje dušu"! I knjiga u kojima se govori o vinu (u stilu: "vino može da uzvisi čoveka, da mu podari vedrinu i dar govorenja, da mu pojača strast voljenja"). I filmova u kojima glamurozne glumice ispijaju šampanjac za doručak. Deluje snobovski, ali se dogadja. Takav je život.
Neću opširno pisati o vinu, jer ne bi bilo skoro kraja, premda ja sebe lično i ne smatram nekim prevelikim vinoljupcem. Popijem ponekad, i - umereno, kako bi rekla moja baka.Kaže se da vino ima veoma staru tradiciji. Vezuje se za Dionisa (po Grcima), Bahusa (po Rimljanima), Noja (po Jevrejima), Ozirisa (po Egipćanima) i inih. I stari Persijanci su jako voleli dobro vino, te su nam neki njihovi pesnici ostavili divne stihove. Zapravo, neki veruju da vino poseduje istoriju dugu oko 8.000 godina, s tim da su prva vina nastala na prostoru današnjeg Irana i Gruzije. A sama vinova loza je, smatra se, čak starija od čovečanstva. Fosilni ostaci potiču iz paleozoika. (Eh, ti naučnici. Moram se složiti s njima, jer je meni teško da razlikujem paleozoik od mezozoika).
Poznati grčki filozof i naučnik, Teofrast, koji je živeo u IV veku pre nove ere, prvi je uočio značaj odnosa između sorti grožđa, klime i zemljišta i ustanovio da kvalitet vina zavisi upravo od ovih osnovnih činilaca. Grčka znanja o vinu uvažavali su i Rimljani vekovima kasnije. U zemljama gde nema puno sunca, te groždje od kojeg se pravi vino ne sadrži dovoljno šećera, vina su slabija. Stoga se u nekim od tih nesunčanih zemalja pribegava i pravljenju tzv. ledenog vina (Ice Wine), pa ko voli neka izvoli.
Dakle, o vinu ima mnogo lepih priča, u stilu da je to aristokratsko piće i simbol kraljeva na zemlji i piće bogova na nebu, ali i «da je vino čovekova večita misterija», ma šta to moglo da znači. Bilo kako bilo, ispada da dobro poznavati vino i znati sa vinom (pa i pisati blog o vinu, he, he, he) jeste odredjeni izazov za čoveka.A moram pomenuti (da ne čuju Alexlambros i njegova sabraća - dežurni mrzitelji svih živih i mrtvih religija), da vino ima poseban značaj u - hrišćanstvu (čuli ste za ono Hristovo pretvaranje «vode u vino», te pričestno pretvaranje «vina u krv Hristovu»). Ipak, mora se priznati da je vino oduvek pripadalo čitavom čovečanstvu, te da umeju da uživaju u vinu i oni koji s hrišćanstvom nemaju veze.
2. A vino svih vina jeste - šampanjac. Obično se kaže da je to penušavo vino koje se proizvodi naknadnim vrenjem vina u boci u kojoj se oslobađa ugljen dioksid, a naziv je dobilo po francuskoj pokrajini Šampanji (Champagne). Mnogi tvrde da "Njegovo veličanstvo šampanjac" nije samo piće, već i način života. (Zato je - skupo, jer su dobre stvri obično skupe).
Sećam se da sam nedavno video u nekom filmu jednu glamuroznu glumicu koja, sa božanstvenim osmehom (a la pokojna Fara Fosit), izjavljuje ni manje ni više nego ovo: "My only regret in life is that I didn't drink enough champagne". Tako dakle, jedino joj je žao što u životu nije pila dovoljno šampanjca. Ne znam zašto (mada potajno znam, he, he, he), ali ove reči su mi, umesto da udju na jedno uvo i izadju na drugo, ostale u sećanju. Najviše se pamti ono što se voli, zar ne? Šampanjac obično reklamiraju izuzetno lepe žene. Jedna od njih je bila i stara, dobra Grejs Keli (Grace Kelly, 1929-1982), sa njenom nezaboravnom reklamom za poznati francuski šampanjac "Tetenže" (Taittinger). Slika elegantne Kelijeve, u crnoj dugačkoj haljini i dugačkim crnim rukavicama, što se verovatno smatralo naj-šik u to vreme, iza kristalne čaše za šampanjac, datira iz vremena pre nego što se ona bila udala za princa od Monaka; ta slika se dugo prodavala kao lep poster.U moru dobrih šampanjaca, jedan od najpoznatijih danas jeste "Moet i Šandon" (Moët et Chandon), ustanovljen još daleke 1743. godine. Bije ga glas da ga (redovno) pije britanska kraljica Elizabeta II. I još poneke veoma poznate ličnosti, mada pomalo uvrnute.
Šampanjac se obavezno pije hladan (idealna temperatura je šest stepeni); kad se otvori flaša, stavlja se u posudu sa ledom. (Jedna trivijalnost: Mnogi smatraju da je bučni efekat koji proizvodi čep šampanjca pri otvaranju - dobar znak. Poznavaoci tvrde da to nije tačno, da je slab zvuk prilikom otvaranja znak da je šampanjac svež, to jest da nije izvetrio). Boja šampanjca varira od svetlozlatne do tamnoružičaste - uglavnom u zavisnosti od toga koliko je šampanjac "odležao". Kad je reč o ukusu, oznaka "brut nature" znači da je vrlo sladak, "simple brut" da nije sladak, a negde u sredini je "doux". Francuzi tvrde da lagani šampanjac ide uz predjelo i fine vrste sireva, srednji uz ribu i neka pečenja, a jak uz guščiju paštetu, šunku i jela snažnog ukusa.
3. Da se vratim "običnim" vinima. Naravno, postoji mnoštvo, zaista veliko mnoštvo, dobrih vina, kako belih tako i crnih, pa i onih rozikavih. Najpoznatija su ona iz mediteranskih zemalja - da pomenem Francusku, Italiju, Španiju i Grčku (Cabernet, Sauvignon, Chardonnay, Pinot Noir, Sauvignon, Beaujolais, Bourgogne, Muscat, Chablis, Merlot, Chianti, Barbaresco, Bardolino, Sangiovese, Frascati, Orvieto, Prosecco, Classy Rioja, Crianza Tinta de Toro, Torres Gran Coronas Reserva, Palomino, Verdejo, Cambas Retsina, Boutari Moschofilero, Corinth Agiorgitiko, Hatzidakis Voudomato Red, itd. itd. itd. Vina sa naših prostora da ne nabrajam.
Vino ima, naravno, i lekovito dejstvo na bolesne. Mnoga istraživanja pokazuju da čaša crnog vina dnevno pomaže u prevenciji srčanih bolesti, snižavanju krvnog pritiska, dijabetesa, nastajanja kamena u žučnoj kesi, nekih vrsta kancera, itd. Navodno kombinacija čaše vina dnevno sa mediteranskom ishranom, u kojoj dominiraju povrće, riba i voće, omogućava da čovek duže i zdravije živi. Neki stručnjaci tvrde da se blagotvorno dejstvo vina može pripisati antioksidantima. Naučnici veruju "da antioksidanti, koji se prirodno nalaze u voću i povrću, štite stanice od hemijskih oštećenja izazvanih normalnim metabolizmom i starenjem".
U novinama povremeno piše i ovo - da su vino i čokolada zdravi, ali samo ako se konzumiraju umereno. Naime, i vino i čokolada sadrže polifenole, biljne supstance koje imaju jaka antioksidativna svojstva, pa sprečavaju bolesti i usporavaju starenje. Crno vino sadrži četiri puta više polifenola nego belo. Na isti način deluje i čokolada s velikim procentom kakaoa. (Zrna kakaoa su najbolji pripodni izvor antioksidanata procijanidina, koji su podgrupa polifenola; zato treba jesti tamnu čokoladu koja sadrži minimum 70 odsto kakaoa).
Vina služe i kao dodatak pri kuvanju mnogih jela. Da pomenem da se, recimo, u jelovnicima mnogih finih restorana širom sveta služi «petao u vinu» (Coq au vin) kao francuski specijalitet.
Takodje, kao što sam pomenuo za šampanjac, kažu da postoji kunst kombinovanja vina sa jelima. Ne ide svako vino uz svako jelo (premda ima onih koji se tog pravila ne drže). Zna se koja jela zahtevaju koja vina (ispada da laka jela uglavnom zahtevaju belo vino, dok teži obroci crvena vina).
Prednost belog vina je u tome što se može piti razblaženo sa Sodom, pa čak is a vodom. Crno vino (srećom) ne dozvoljava razblaživanje. Ili jesi ili nisi. Zato radije pijem crno.
Francuzi (ah, ti Francuzi!) se smatraju velikim ljubiteljima i znancima vina (nekada su bili i najveći proizvodjači i potrošači vina, ali je moguće da su ih u poslednje vreme drugi prestigli, kao što su nekada Švajcarci bili najveći i najbolji proizvodjači satova, a više nisu, jer ih drugi prestigli). Od Francuza smo dobili neke specifične izraze kada je vino u pitanju, kao što su "buke"(bouquet), somelije (sommelier), stono vino (vin de table) i drugi, koje svi ljubitelji vina znaju.Primetno je da danas proizvodjači u Srbiji prave dobra vina, jer se trude da naprave dobra vina, koja više nisu jeftina kao nekada. Zato je već pomalo démodé popiti "pola litra špricera od smederevke i sode", kao ranije, od čega je verovatno pomalo bolela glava. Sada poznavaoci vina popiju jednu ili dve čaše dobrog vina i - to je to.
4. Neki smatraju da vino ima danas ozbiljnog konkurenta u - pivu. Ja smatram da je lažna dilema: vino ili pivo? Meni je sasvim u redu da neki nesporno vole osvežavajući ukus piva, ali neki drugi istinski vole da osete (i osećaju) taj čuveni "vinski buke"! S druge strane, postoje situacije u kojima se (obavezno) pije vino, a postoje i situacije koje traže - pivo.
Ipak, stalna začikivanja vinopija i pivopija se nastavljaju. «Ako je vino 'dar bogova i piće plemstva', pivo dolazi kao ‘napitak plebsa'» - kažu vinopije. «Ne, pivo je pravo ekološko piće, pivo je hrana, pivo je 'tečni hleb'» - uzvraćaju ljubitelji ovog napitka.
Vinopije dalje ukazuju: «Pivo se može popiti na eks - što nije slučaj sa vinom. Vino se pije polako i sa uživanjem. Žeđ se gasi vodom, a 'Bahusov napitak' se pije lagano, u gutljajima, uz vinske pesme».
Ljubitelji vina još dodaju: «Za razliku od piva, vino ima svoju himnu - čuvena arija 'Vinska pesma' iz Verdijeve opere 'Travijata'».
«Takodje», podsećaju, «u srpskoj narodnoj poeziji, kako epskoj tako i lirskoj, vino je čest motiv. Počev od Marka Kraljevića (Pa on sjede piti mrko vino; /Ne pije ga čim se vino pije, /već ledjenom od dvanaest oka, /Pola pije, pola Šarcu daje...») i Kosovke devojke koja, tražeći svog dragog na bojištu, ranjene junake je 'zalagala ljebom bijelijem i pojila vinom crvenijem", u popularnim narodnim i drugim pesmama vino se, takodje, često ističe. («Krčmarice još vina natoči...», «Vino točim, a vino ne pijem...», «Dajte mi vina, vino nek' se toči...», «Vino piju age Sarajlije...», «Mi smo bili na početku istim vinom opijeni...", «Vino i gitare...», itd.). Tu pivopije obično ćute, jer pesama o pivu (još uvek) skoro da nema.
Na ukazivanje vinopija da je vino i lekovito, pivopije najčešće odgovaraju: «Pivo je i hrana i piće koje osvežava, utoljava žeđ, opušta živce jer sadrži hranljive materije - proteine, aminokiseline i kompleks B vitamina». Dodaju «da se priča da u češkim bolnicama, nedeljom i praznicima, uz ručak serviraju bolesnicima po čašu «Plzena», zdravlja radi»...
5. Da završim: sve, sve - ali bez vina ne valja. Mislim i na šampanjac, he, he, he...