Kako se ovo desilo? Koje su to psihološke, socijalne, patološke sile delovale da se spletu takve okolnosti da otac ubije čoveka koji je njegovoj ćerki dao bubreg?
Ne pamtim upečatljiviju tragediju - deluje na mene kao neka vrsta privatnog, oljuđenog 11. septembra, i sve utoliko biva još dramatičnije, besmislenije i tragičnije. Tragediju je, ako se dobro sećam, Arsitotel u Poetici definisao kao božju kaznu velikima, objašnjavajući da ako nisu u pitanju kraljevi, heroji ili kogod takav, nema ni katarze, pa ni tragedije. To je bilo ishodište potonje teorije drame, koja priča o običnim ljudima i njihovim običnim, ali velikim i ozbiljnim problemima. A ova strahota dala je tragedijski element običnim ljudima - jednom od njih čak i herojski.