Uspeh poduhvata je potvrđen: u oblastima liberalne vlasti - mastrihtska Evropa svakako im pripada - izdavaštvo i štampa služe istu bljutavu čorbicu; političari na vlasti, svejedno da li levičari ili desničari, brane isti program uz lažne razlike usklađene radi predstave; vladajuća misao slavi misao vladara; tržište je zakon u svim oblastima - obrazovanju, zdravstvu, kulturi, naravno, ali i u vojsci i policiji; stranke, sindikati i skupštine učestvuju u oligarhiji i tako reprodukuju društveno kao istovetno; omalovažava se javna upotreba kritičkog uma u korist iracionalnih logika komunikacije - koje finansijski konzorcijumi u monopolističkom položaju vešto pretvaraju u pozorište i za njih pripremaju scenografiju; dolazi do svakodnevne manipulacije masama koju kanališe televizija; onemogućava se svaki malo jači stvaralački poduhvat u korist religije potrošnje, itd...
...Liberalni protivnik dobija iako nije ni vodio bitku. Ishod tog hladnog rata? Pobednik rešen da sovjetsku bedu zameni liberalnom bedom. Nestanak logora, naravno, otvaranje tržišta, svakako, ali takođe, i pre svega, širenje prostitucije, nepodeljeno carstvo prljavog novca, vladavina mafije, pojava gladi, masovno prosjačenje, ograničavanje potrošnje samo na elite koje je stvorilo tržište, potrošačka logika, međunarodna trgovina nuklearnim materijama, etnički ratovi, surovo gušeni terorizam, na vlasti, smenjivanje stručnjaka za tajne službe, vojna pitanja i druge policijske specijalnosti. Marks je smatran za planetarnu kugu, Tokvil je postao univerzalna kolera.
Liberalizam je naizgled neprevaziđeni horizont našeg vremena. Kao i nekad, u vreme procvata sovjetskih uspeha, raspolaže intelektualcima, psima-čuvarima pod nadnicom i korisnim idiotima. Među takozvanim medijskim misliocima više se ne može prebrojati silna podrška Americi, čak i kad ova krši međunarodno pravo, izvrgava ruglu ratno pravo, gazi ljudska prava, nipodaštava planetarne pravne dogovore, po celom svetu naplaćuje kazne uz pomoć vrhovnog suda, podržava režime koje osuđuju udruženja za prava čoveka.
S one strane Atlantika, neki čak najavljuju kraj Istorije! Ništa manje... Kakve ima potrebe zamišljati nekakvo posle pored planetarne pobede američkog liberalizma? Svet je postao Jedan, nema više nijedne uverljive političke alternative koja bi od pobednika zatražila da položi račune. Kad ostvarenje Istorije zaustavi Istoriju, ostaje samo poštovanje pobednika, dizanje hramova, slavopojke, i kolaboracija.
A ipak, a ipak... Došao je 11. septembar kao dokaz da se Istorija nastavlja. Poput Diogenovog odgovora Zenonu - koračanja kao dokaza o ništavnosti teze koja poriče postojanje kretanja - razaranje jednog simbola - Svetskog trgovinskog centra - potvrđuje to nastavljanje. I te kakvo nastavljanje! Ubrzo je shvaćeno kako se Istorija produžava s jasno ocrtanom slikom novog protivnika liberalnog Zapada: političkim islamom koji na svoj način okuplja žrtve nadmenosti zapadnog tržišta. S takvim neprijateljem, koji ima Boga u bisagama i veruje da svaka pogibija u borbi smesta otvara vrata šećernog i mednog konačnog Raja, najavljuje se teška bitka.
Evropa je odavno izabrala svoje polje. Socijalistička levica na vlasti ideološki je suzbila redove liberalnog pobednika, pretvarajući se da je nadmena kako bi sakrila da na delu sarađuje a na rečima se opire, navodno držeći se načelnog stava. Desnici nije nimalo teško da se raduje svojoj prirodnoj teritoriji. Demokratija je promašila cilj. I u Francuskoj i u Evropi, nalazimo samo oligarhiju u prvobitnom značenju te reči: to je moć manjine, levice i desnice zajedno, koje se jednodušno klanjaju istim dogmama slobodnog tržišta i njegovom liberalnom veličanstvu. Tako sadašnja Evropa predstavlja korisnu kariku u lancu buduće planetarne vlade...
Mišel Onfre, Moć postojanja - hedonistički manifest