Ne znam kako je vama, ali i meni je dosta, zaista mi je dosta. Dosta mi je protesta, okupljanja, štrjkova, mitinga i kontramitinga, vojnih i drugih parada, molebana, litija, blokada pruga, puteva i, naravno, raskrsnice Nemanjine i Knez Miloševe u Beogradu. Dosta mi je i svečanih dočeka naših sportista posle velikih pobeda ispred Skupštine grada, razdraganih i razuzdanih navijača sa klubskim i nacionalnim zastavama. Dosta mi je patriotskog, nacionalnog, demokratskog, antidemokratskog i svakog drugog ispoljavanja nezadovoljstva ili zadovoljstva kojima se stvara saobraćajni haos i kolaps u gradu gde živim. Ako je sve to demokratija, dosta mi je i demokratije.
Počeo je generalni štrajk taksi vozača i autoprevoznika u Beograda i još dvadeset gradova Srbije pod nazivom "Ma dosta više".
U Beogradu su taksi vozači, sa oko 4.500 taksi vozila, krenuli ispred hale "Pionir", benzinske pumpe "Slap", raskrsnice izmedju Jablaničke i Kosmajske i Sava centra, ka zgradi Vlade Srbije. Autoprevoznici sa 300 do 500 kamionima i šlepera krenuli su iz Dunavske ulici na Dorćolu i kružiće rubnim putevima oko Beograda.
Taksisti i autoprevoznici traže da se ukine obaveza uvodjenja fiskalnih kasa do početka 2013. godine, da se sa ulica uklone taksisti koji rade bez dozvole i iz drugih gradova, da se utvrdi minimalna cena usluga i da se ukine taksa na luksuz i plin prilikom registracije vozila.
Predsednik sindikta taksi vozača i autoprevoznika S. Beljinac najavio je da taksisti neće prekinuti štrajk dok se njihovi zahtevi ne usvoje.
Kakve sve posledice može imati ovaj protest u Beogradu i drugim gradovima Srbije u zimskim uslovima, kada sneg već šetvrti dan pada, kada su putevi i gradske ulice zavejane i teško prohodne, a temperature vrlo niske, nije teško predpostaviti.
Ovaj protest taksista i autoprevoznika, bolje reći ovo njihovo ucenjivanje vlasti preko leđa nedužnih građana, otima se svakoj logici i zdravom razumu. I sve to zbog fiskalnih kasa.
Naravno, taksisti i autoprevoznici imaju pravo da štrajkuju. Neka se okupljaju gde god hoće i neka se kreću u pravcima koje izaberu, ali bez svojih vozila i kamiona, neka traže svoja prava, ali neka ne ugrožavaju elementarna prava i slobode drugih, kao što je sloboda kretanja i pravo zaposlenog da ide na svoj posao, pravo majke da se vrati na vreme svojoj deci, pravo bolesnog da ide kod lekara, pravo putnika da putuje i na vreme stigne na aerodrom, autobusku ili železničku stanicu..
Mislim da je vlast na velikom ispitu. Ne nađe li rešenje i/ili ne spreči li ovu okupaciju i blokadu gradova izgubiće i ono malo poverenja i autoriteta koje ima kod svojih građana.
............................
Istorija je zabeležila i drugačije primere kada je reč o taksistima.
Tokom Prve bitke na Marni, Nemci su bili blizu da postignu pobedu i da 6. septembta 1914.g. probiju liniju francuske šeste armiju. Poraz je sprečen, a šesta armija spašena zahvaljujući pariskim taksistima. Oni su sa 600 vozila iz Pariza na bojište prevezli 6.000 rezervista.
Međutim, kada su pariški taksisti pre desetak godina započeli sličan štrajk kao ovi naši, građani su se suprostavili. Došlo je do sukoba, prevrtanja taksi vozila i štrajk je propao.