Prenosim deo intervjua Gorana Ješića datog novosadskom "Dnevniku" (preuzeo sam ga sa Monda):
Gradonačelnik Inđije Goran Ješić neće se kandidovati za četvrti mandat. On navodi da će se najverovatnije povući iz politike. "Najviše vremena i energije trošim na lobiranje unutar vlastite stranke."
"Treći mandat na mestu predsednika opštine Inđija ističe mi 2012. godine i čvrsto sam rešio da se za tu funkciju ne kandidujem i četvrti put. A najverovatnije ću otići i iz politike", rekao je Ješić za novosadski "Dnevnik" i dodao da se ljudi u Demokratskoj stranci, čiji je član, ne ocenjuju po rezultatima i znanju nego po drugim stvarima.
Naveo je da nakon desetogodišnjeg iskustva može da kaže da je potrebno da se najviše vremena i energije potroši da bi se lobiralo unutar vlastite stranke, kako bi se obezbedio novac za određene projekte u lokalnoj samoupravi.
"Ne postoji sistem koji omogućava da se za određene programe prijavi u nekoj normalnoj proceduri. Ovako, morate biti dobri s nekim u vrhu vlasti da biste obezbedili neke pare, jer se inače suočavate sa opstrukcijom u centralnoj vlasti", rekao je Ješić.
Dodao je da je na te probleme više puta ukazivao i stranačkim kolegama u DS-u koji vode pojedina ministarstva, ali da to nije dalo rezultate.
"Unutar stranke ne postoji forum na kojem se o tome uopšte može razgovarati. Dakle, ne postoji ni šansa da se o tim pitanjima u stranci razgovara na nekom formalnom nivou", kazao je Ješić.
Ješić nije rekao ništa što već nismo znali. Tako funkcioniše Srbija danas. Uljuljkani sa 40% podrške glasača, "demokrate" su se toliko osilile da je to postalo neizdrživo. Zajedno sa G17+ rade na gaženju malih privatnika (o tome u jednom od narednih tekstova) i guljenju kože običnom svetu. A sponzori poput Miškovića se i finansijski pomažu. Objasne oni nama na dnevniku da je to za opšte dobro.
I onda počinje podela kolača. Možda, ako Tadiću ispričaš dobar vic tvoje mesto dobija novu školu, ako se najglasnije nasmeješ na vic koji je g. Predsednik ispričao, pošalju u tvoje mesto čak i investitore.
I onda dođu izbori, pa se gospoda Šaper i kolega bloger Krstić angažuju i kažu: "Glasajte za nas, nećete valjda Toma da pobedi?" Kod mene ta priča više ne prolazi.