...SPECIJALNA VEST: Srpski Film, Pemijera u Srbiji... Cinema City Festival ...Novi Sad - SNP...11. jun 2010. u 23:55h...
+ BONUS Intervju sa rediteljem Srdjanom Spasojevićem iz SLOBODNE DALMACIJE
Cult sensation A Serbian Film has broken a distributor here in Cannes. While I'm still looking for specific details, I'm told that at this morning's screening in the Cannes market, one distributor was so disturbed by what they saw on screen that they tried to leave, becoming faint and disoriented on the way out before collapsing at the exit and falling face first into the door, breaking their nose and leaving a puddle of blood on the floor. We've joked before that this film can break people's brains. Now it has broken someone's face, too. Todd Brown,
A sad www.variety.com
Taking the torture-porn concept absolutely literally, the bluntly titled "A Serbian Film" is a well-crafted, immensely indecent smut slasher that falls short of the original "Hostel" and "Saw," but still reps a daresay "respectable" go at the genre. Debuting helmer Srdjan Spasojevic's twisted tale of an out-of-work adult film star who (in every way) attaches himself to a deadly new project is also a warning call to budding thesps: Read the whole contract, and don't trust a director who claims that "life, art and blood" are their inspirations. Fanboys will be lapping up the ketchup in fright fests and ancillary.
Though word-of-mouth following its SXSW premiere promised a film that would make "Antichrist" and "Kinatay" look like "Leave it to Beaver," pic is actually heavier on the X-rated side than the gore, and only its final reel of carnage will give hardcore horror fans their due.
Story kicks off as a darkish, fairly entertaining deadpan comedy where Milos (Srdjan Todorovic), described as the "Nikola Tesla of world pornography," is short on cash and pouring himself a tad too many whiskeys. Stuck at home watching his own studded oeuvre, he's urged by his wife (Jelena Gavrilovic) and an S&M-garbed colleague (Katrina Zutic) to get back in the sack and make some dough.
What he's offered is to star in the next opus from ominous director Vukmir (Sergej Trifunovic), who claims to have held a "lifelong fascination with the world of film" and bemoans the fact that Serbia is "no country for real art." But once shooting begins, it's clear that Vukmir is no Kusturica, and his specialty is real-life versions of the work of Eli Roth and Mark Burg, with an auteur's taste for pre-adolescent girls, untold bodily violence and a special genre he dubs "newborn porn" (don't ask).
Despite such shock content, which reaches an almost criminal threshold at the very close, the film is not as off-putting as it sounds, and its sleaze-factor is distilled through clever construction, good acting and sleek widescreen lensing.
As for the title, dialogue makes reference to war orphans and the Hague tribunal, but otherwise it seems to be a stab at irony, and clearly one that won't please its homeland.
Camera (color, widescreen), Nemanja Jovanov; editor, Darko Simic; music; Sky Wikluh; production designer, Nemanja Petrovic; costume designer, Jasmina Sanader; sound (Dolby Digital), Drobhjakovic Milos; sound designer, Aleksandar Protic; re-recording mixer, Ameksander Perisic; special effects supervisor, Miroslav Lakobrija; assistant director, Miroslav Stamatov. Reviewed at Cannes Film Festival (market), May 15, 2010. (Also in SXSW Film Festival.) Running time: 99 MIN.
A kao bonus: SLOBODNA DALMACIJA intervju sa rediteljem Srđanom Spasojevićem
i
Val ekstremno brutalnih srpskih “hard core” filmova zapljusnuo je svijet poput kojekakvog tsunamija iz spektakla katastrofe Rolanda Emmericha. Na vrhu tog vala suvereno jašu “Život i smrt porno bande” Mladena Đorđevića i “Srpski film” Srđana Spasojevića.
Voljeli ih ili mrzili, slažu se svi, nećete ih tako lako zaboraviti. Jer, ostavili su u nevjerici i šoku čak i američku publiku, koja je inače izložena velikoj količini celuloidnog nasilja i klanja, posebice “Srpski Film”.
Dok se “Porno banda” nedavno ukazala u hrvatskoj kinodistribuciji, “Srpski Film” još čekamo. A kad ga već čekamo, saznajmo prvi o njemu sve što možemo iz prve ruke - od redatelja Srđana Spasojevića. Intervju donosimo u našem subotnjem prilogu SPEKTAR.
Spasojević: Uvijek će iskrenu i čvrstu ideju slabići osporavati, a hrabri i samosvjesni cijeniti |
Najmučniji su bezlični filmovi
Koji je vama film bio posebno mučan za gledanje, da vas je silno uznemirio i pomjerio vaše granice općenito ili s nekom scenom?
- Najmučniji za gledanje su bezlični i prazni filmovi kojih danas ima i previše, a uznemiruje činjenica da netko troši milijune snimajući ih. A odgovor koji ste očekivali: niti jedan film nije mi bio mučan za gledanje. Film kao umjetnost može samo zadiviti ako svoju ideju prenosi na snažan, iskren, beskompromisan i kvalitetan način, pa čak i kada nosi sadržaj koji bi neki nazvali mučnim. Problem je što smo u današnjem kvazi-moralnom društvu skloni sve što nam se ne sviđa gađati etiketama “šokantno, mučno...“.
Kako gledate na novije šok-filmove, od američkih pornografskih tortura (“Hostel“, “Slagalica strave“) do brutalnih francuskih filmova 21. stoljeća, od egzistencijalnih horora a la “Nepovratno“ do punokrvne strave i užasa tipa “Granice“, “Mučenice“...?
- To je val filmova koji se javio kao potreba i bunt tih autora protiv ustaljene kolotečine i mrtvog mora ideja “mainstream“ i festivalskih filmova. Oni upravo govore o današnjem društvu koje guši svaku vrstu slobode i koje je izgubilo svaki osjećaj za dobro i loše. Među tim filmovima ima mnogo kvalitetnih i šteta je što se promatraju površno i što im sude ljudi nekompetentni za to. Od spomenutih naslova izdvojio bih “Nepovratno“ i “Mučenice“.
Filmove poput “Srpskog filma“ mnogi opisuju riječima “šok radi šoka“. Je li film nastao kao svjesna provokacija? I ako je šok “trenutna stvar“, a uznemirenost “vječna“, je li po vama film šokantan ili uznemirujuć?
- Tim riječima opisuju ga samo ljudi koji ga nisu gledali! Apsurdno je što se takva mišljenja uzimaju kao mjerodavna! U toku stvaranja filma nije bilo apsolutno nikakvih kalkulacija. Postojala je samo želja da se napravi iskren, emotivan, snažan film, i da se ideja u koju se vjeruje sprovede do kraja bez kompromisa i bez obzira na posljedice! “Srpski Film” će svakako biti okarakteriziran i kao šokantan i kao uznemirujući, ali sam siguran da će gledatelji prepoznati ideju, metaforu, iskrenost i snagu koja je u srži filma.
Jeste li i vi osjećali potrebu da, kao Mladen Đorđević, gledatelje pomaknete iz stanja uspavanosti pa ste se mašili kamere i snimili “Srpski film“?
- Osjećao sam potrebu za snažnim i iskrenim iskazom. A takva vrsta iskaza, uhvaćena na filmu, uvijek prijeti da pomakne gledatelje iz stanja uspavanosti.
Država nije naklonjena novom srpskom valu. Koliko je to zapravo podstrek za bunt filmaša poput vas da snimaju u privatnoj produkciji?
- Iako “Srpski Film“ može predstavljati neku vrstu podstreka na bunt u tom smislu, na žalost u Srbiji je nemoguće snimiti film u nezavisnoj produkciji i bez pomoći države. To se nije dogodilo više od 20 godina. “Srpski Film“ je samo izuzetak, koji je omogućila grupa hrabrih ljudi, i koji na žalost nije dio nikakvog vala.
U Srbiji se ra
zvila polemika je li se jedan takav film poput vašega uopće smije nazvati srpskim, u smislu na koji vas način prikazuje u svijetu.
- “Srpski Film“ je fantastično primljen na festivalu u Austinu u Americi i na festivalu u Briselu, na kojima je do sada prikazan. Osim sjajnih reakcija publike i izvrsnih ocjena najutjecajnijih američkih kritičara povodom “Srpskog Filma“, o Srbiji se poslije ovog filma govori u superlativima kao o zemlji iz koje dolazi jedan tako hrabar i kvalitetan film. Trenutno je “Srpski Film“ odličan ambasador Srbije u svijetu. Šteta je što Srbija to ne umije i ne želi iskoristiti. Nitko nije zamrzio Italiju zbog horora Daria Argenta, filmova Pasolinija, niti Japan zbog najekstremnijih svjetskih filmova u posljednjih 15 godina.
Češanje o NATO bombardiranje
Ipak, neki bi rekli, sa zemljom koja je iznjedrila jedan takav film nešto očito nije u redu.
- To je previše tendenciozna konstatacija. Dijelom sam odgovorio na to i u prethodnom pitanju. Ovaj film na metaforičan način govori o hororu koji se posljednjih desetljeća odvijao na prostorima bivše SFRJ i u kojem smo svi sudjelovali. Tako da sa svima nama nešto očito nije u redu. Danas je problem u nespretnim pokušajima Srbije da igra po pravilima “slobodnog svijeta“ - a po tim pravilima mora igrati - koja često završavaju veoma loše i po Srbiju i po ljude koji u njoj žive.
Kako objašnjavate da srpski filmovi novog vala privlače više pažnje u inozemstvu?
- Svaki film sa kičmom i dobrom idejom koju iskreno prati privući će pažnju svugdje i uvijek.
U novijim srpskim filmovima, redatelji se često očešu o NATO bombardiranje, očitu rak ranu novije srpske povijesti. Je li ovaj novi “hard core“ val, koji gledatelje bombardira šokatnim scenama, možda svojevrsna osveta stranim gledateljima zbog toga? Ili se može opisati onom starom “klin se klinom izbija“?
- U ovom filmu nema češanja o NATO bombardiranje, niti bilo kakve osvete stranim gledateljima. Kao što sam već rekao, “Srpski Film“ je sjajno prihvaćen upravo od te strane publike.
“Život i smrt porno bande“ dotaknuo se i rata iz 90-ih u potresnoj sceni ispovijesti srpskog vojnika koji priznaje da je ubijao hrvatske žene i djecu. Ima li nešto slično u “Srpskom filmu“?
- “Srpski Film“ se ne dotiče ratnih tema, ali na metaforičan način govori o posljedicama postratnog društva, i o čovjeku koji je eksploatiran do krajnjih granica u ime osiguravanja opstanka za svoju obitelj.
Za razliku od “Porno bande“, u “Srpskom filmu“ igraju glumci s A liste, poput Srđana Žike Todorovića i Sergeja Trifunovića. Kako ste ih uspjeli nagovoriti na jedan takav film? Kakva je bila suradnja?
- Imali smo sreću da su takve glumačke veličine vjerovale u ideju koju “Srpski Film“ nosi i potpuno su razumjeli poruku koju smo htjeli prenijeti. Imali smo sjajnu suradnju i u svakom trenutku sam u njima imao velike saveznike.
Žika tumači ulogu pornoglumca koji mora prihvatiti ulogu u snuff filmu. Seks i smrt, dakle, ne idu jedno bez drugog?
- Naravno da idu. Ali, ponekad su neophodan miks kojim ideju zakucavate u mozak onima koji je ne žele vidjeti. Pornografija je korištena kao metafora. Direktna metafora za svakodnevni život, za svaki normalan posao koji možete obavljati i biti nemilosrdno eksploatirani od strane gospodara vaše sudbine ne biste li nekako prehranili obitelj. Snuff je samo konačno ishodište takve pornografije gdje završavate mrtvi i u duhovnom i u fizičkom smislu.
Ako je Žilnik “loše utjecao na omladinu“, a Makavajev “uvrijedio druga Staljina“, što bi se za vas moglo reći?
- Uh, ne znam. To će već neki genijalci i dušebrižnici reći veoma sočno, siguran sam.
Krik u borbi protiv nesloboda
Odgovara vam da jedne zgražavate, a druge oduševljavate?
- Kao što sam već rekao, nije bilo nikakvog plana te vrste ni kalkulacija u tijeku priprema i rada na ovom filmu. Moj zadatak je bio da ideja, u koju vjerujem, beskompromisno bude zakucana u “Srpski Film“. A uvijek će iskrenu i čvrstu ideju slabići osporavati, a hrabri i samosvjesni cijeniti.
Producent filma Nikola Pantelić kazao mi je da ste u Bruxellesu oborili publiku s nogu, bolje reći sjedalica. Je li bilo možda reakcija doktora kao u Cannesu za vrijeme prikazivanja “Nepovratnog“ gdje su dežurale medicinske ekipe?
- Publika u Bruxellesu zaista je bila oduševljena filmom i prihvatila ga s velikim razumijevanjem. Tradicionalno glasni gledatelji tog festivala u tišini su pratili film, a na kraju iz sveg glasa navijali za glavnog junaka. Toj europskoj premijeri “Srpskog Filma“ prisustvovao je i belgijski princ Laurent de Belgique koji se nije ustezao da nam postavlja pitanja i prije i poslije premijere te, naravno, čestitao na velikom filmu. Tako da Belgijancima, za razliku od “canneskih leptir mašni“, nije bila potrebna medicinska pomoć.
Jedan američki kritičar zapisao je u recenziji “Srpskog filma“ da su “ljude u prošlosti vješali za manje“.
- Šteta je što su takvi natpisi najinteresantniji medijima i publici. A najgore je to što se vade iz konteksta. Taj komentar je dio jedne fantastično pozitivne kritike o “Srpskom filmu“. Odnosi se na jednu od stvari protiv kojih se “Srpski Film“ bori, a to je fašizam političke korektnosti koji uništava svaku vrstu slobode i svaku vrstu kreativnosti. “Srpski Film“ je najglasniji i najiskreniji krik u borbi protiv takvih nesloboda koje modernim vješalima prijete zabraniti svaku slobodnu misao.
Pogledajte da biste preživjeli
Je li istina da je nekim članovima ekipe na snimanju bilo muka?
- Jednog dana na snimanje je svratila moja djevojka, pili smo neku rakiju i njoj je bilo muka od toga (smijeh).
Ima li nasilje “Srpskog filma“ uopće pandana u svjetskoj kinematografiji?
- To je vjerovatno pitanje za filmske analitičare. Nasilje u “Srpskom Filmu“ nije tu da bi se natjecalo ili obaralo rekorde. Ono je tu da bi pomoglo doslovnom crtanju metafore i rezultat je vjernog praćenja ideje koja nas je, možda na žalost, u tom smjeru vodila.
Ukratko, tko preživi, pričat će?
- “Srpski Film“ je vapaj za spas kulture i vrsta neophodne katarze. Zato, pogledajte “Srpski Film“... da biste preživjeli.
MARKO NJEGIĆ