Kada je dr Danijel Goleman svoja istraživanja o afektivnoj sferi ličnosti uobličio u knjigu „Emocionalna inteligencija“ , koja je ubrzo postala svetski hit, a zatim ih proširio i na grupnu dinamiku, pa objavio novu studiju „Socijalna inteligencija“, samo je bilo pitanje dana kada će se početi govoriti i pisati i o seksualnoj inteligenciji. Na taj dan se, naravno, nije dugo čekalo.
U klasičnom smislu inteligencija, (lat. intellegere: shvatiti, razumeti), je mentalna karakteristika ličnosti koja obuhvata sposobnosti učenja, prilagođavanja na novonastale situacije, razumevanja i korišćenja apstraktnih pojmova i upotrebu stečenog znanja za snalaženje u okruženju.
O prirodi inteligencije je bilo više rasprava nego o svim drugim psihološkim pojmovima zajedno. Ipak, psiholozi su se saglasili da postoji bar dve komponente (vrste) inteligencije: fluidna (opšta) i kristalizovana (stečena). Fludidna inteligencija obuvata biološku opštu sposobnost, nasleđene neurofiziološke, dispozicione faktore i nezavisna je od učenja i iskustva. Kristalizovana inteligencijanastaje učenjem, iskustvom i spoljnim uticajima.
Psiholozi su, također, saglasni da visoka inteligencija nije dovoljan uslov za visoke rezultate u profesiji i uspeh u životu. To je, pored ostalih, najbolje i očito pokazalo masovno longitudinalno istraživanje dr Lewisa Termana sa Stanford univerziteta. Od ranog detinjstava, pa kroz čitav život, Terman i saradnici su pratili i upoređivali po uspešnosti dve grupe: grupu vrlo inteligentnih i grupu prosečnih. Rezultati nisu bili baš pohvalni za visokointeligentne. Među njima je bilo staistički značajno više razočaranih, sklonih alkoholu i drogi, a samo retki su uspeli iskoristiti svoju visoku inteligenciju. Klasična psihologija to tumači činjenicom da je ličnost zbir aktuelnih i potencijalnih obrazaca ponašanja, a rezultat, pored inteligencije, zavisi i od karaktera, temperamenta i kosntitucije ličnosti.
Upravo na tragu takvih teorijskih gledišta potvrđenih i empirijskim istraživanjima, krajem prošlog veka dr Haurad Gardner razvija teoriju o multipla inteligenciji i ukazuje na sedam vrsta inteligencije (matematičko-logička, verbalna, fizička, vizuelna, muzička, inter i intrapersonalna), a psiholozi Paynes, Solovey, Mayer i Goleman uvode pojam emocionalne inteligencije. Emocionalnu inteligenciju definišu kao sposbnost opažanja, asimilicajije, razumevanja i upravljanja vlastitim emocijama.
Čovek je socijalno biće i ima ugrađenu sklonost za povezivanje sa drugim ljudima i za život u socijalnoj grupi. Koliko će u tome uspeti, prema dr Golemanu, zavisi od njegove socijalne inteligencije. Socijalna inteligencija je kombinacija sposobnosti razumevanja drugih ljudi i socijalnih situacija i veština lakog uspostavljanja socijalnih odnosa i adekvatnog reagovanja u različitim interpersonalnim odnosima.
Međutim, tu nije kraj novim inteligencijama. Kada su dr Sheree Conrad i dr Michael Milburn priveli kraju svoje obimno istraživanje seksualnog života u SAD, zapanjeno su konstatovali da gotovo pola veka od seksualne revolucije 60-tih, u kojoj su porušeni svi tabui, zapanjujuće velik broj Amerikanaca oba pola još uvek u tišini pati od hroničnog poremećaja seksualnog života, uključujući nedostatak želje, impotenciju i nemogućnost da doživi orgazam. Ako ćemo pravo čuđenju i nije bilo mesta. Konradova i Milburn su izgleda zaboravili da se, za razliku od znanja, socijalno iskustvo ne akomulira i da ga svaki pojedinac nanovo mora sticati, udarajući često glavom u zid praveći ponekad iste greške kao i njegovi preci. Bilo, kako bilo, Konradova i Milburn su se lepo dosetili da uvedu i razrade novu vrstu inteligencije – seksualnu inteligenciju.
Ako se mentalna inteligencije definiše kao sposbnost rešavanja problema i snalaženja u novonastalim okolnostima, emocionalna inteligencija kao sposbnost upravljanja vlastitim emocijama, a socijalna kao sposbnost razumevanja drugih ljudi i veština uspostavljanja socijalnih odnosa, onda se pod seksualnom inteligencijom podrazumeva sposbnost ličnosti da upravlja svojim seksualnim životom i veština seksualne komunikacije i odnosa sa partnerkom/om.
Seksualna inteligencija se jednim delom, također, stiče genetskim nasleđem, ali za razlku od racionalne (mentalne) inteligencije, značajnij udeo u njenom formiranju ima učenje, iskustvo i uticaj sredine. Tu nije kraj u sličnostima. Mentalna inteligencija se meri testovima inteligencije, a merna jedinica je količnik inteligencije (IQ). Seksualna inteligencija se meri upitnicima, a merna jedinica je koificijent seksualne inteligencije (SQ). U zavisnosti od vrednosti SQ, distribucija se, baš kao i kod IQ, kreće od seksualno retardiranih, pa do seksualnih genija. Evo, kako prema prof. dr Jezdimiru Zdravkoviću izgleda seksualni genije:
«Osobe koje spadaju u ovu retku kategoriju ispoljavaju apsolutno otvoren, inovativan i kreativan pristup seksualnosti. Izrazito liberalnih seksualnih nazora i filozofije. Znanja o prirodi seksualnosti na nivou eksperata. Ispoljavaju prirodan dar za kreativnu komunikaciju sa partnerom(kom) u svim, a ne samo seksualnim situacijama. Izvanredno lako rešavaju probleme u vezi seksualnog funkcionisanja. Suptilno asertivne osobe, lako uspostavljaju bliskost, i lako "pogađaju " osećanja i želje partnera ili partnerke. Izbegavaju stereotipe unoseći kreativne elemente u seksualnu igru. Ispoljavaju puni uvid u sopstvenu seksualnost i apsolutnu otvorenost i želju za seksualnim usavršavanjem.”
U opisu seksualnog genija dr Zdravkovića ne nalazimo reč “ljubav” , pa ostaje nejasno da li se ljubav podrazumeva ili za seksualnu genijalnost ljubav nije bitna.
Psiholozi testove inteligencije i rezultate merenja čuvaju kao profesionalnu tajnu, seksolozi su znatno liberalniji i nude mogućnost da svako izračuna svoj SQ i utvrdi da li je seksualni retard, prosečan ili genije. Zainteresovani to mogu učiniti npr. ovde Ili ovde.
Ne ulazeći ovoga puta u lakoću kojom neki savremeni psiholozi emotivna, socijalna i seksualna znanja, sposbnosti i veštine definišu kao inteligenciju (emocionalnu, socijalnu , seksualnu), bilo bi zaista intersantno saznati da li kod potvrđeno genijalnih ljudi postoji koleracija između mentalne i seksulane inteligencije, recimo.
Primera radi, naš Nikola Tesla sigurno nije imao visok SQ, pre bi se reklo da je, iako naučni genije, bio seksualni retard. Kao što je poznato on nije želeo nikakve veze sa ženama, a svoju snagu je čuvao za svoje pronalske. Sa Ajnštajnom je već drugačija situacija, a za Lava Tolstoja, s obzirom na broj zakonite i nezakonite dce, može se pretpostaviti da je bio, ne samo književni, već i seksualni genije.
Ukoliko bi postojali validni instrumentni (testovi, upitnici...) bilo bi interesantno istražiti seksualnu inteligenciju pojedinih naroda koji tradicionalno slove kao veliki ljubavnici (Italijana, recimo) ili koji veruju u svoju izuzetnu potentnost (Srba, recimo).