Autor: Rodoljub Šabić
Google Street View, atraktivna aplikacija Google maps web servisa, koja korisnicima nudi realni prikaz ulica mnogih svetskih gradova na internetu, odnosno besplatna virtuelna putovanja gradovima širom sveta, postala je globalni projekat i samo je pitanje dana kada bi i naša zemlja mogla postati njegov deo.
Trenutak kad to postane sasvim realno suočiće nas sa nekim zanimljivim pitanjima povodom sumnji da se tokom snimanja fotografija gradskih ulica od strane vozila sa kamerama kompanije Google za prikaz unutar Street View-a narušava privatnost građana. I to ne samo povodom „dilema" da li se bilo čiji lik sme javno prikazivati bez njegove saglasnosti, ili sumnji da su kamere kojima su opremljena Google-ova vozila snimale fotografije koje (nesumnjivo) ne spadaju u uobičajene prikaze gradskih ulica, već sadrže zapise slika kojima se zadire u privatnost građana, odnosno da su kamere jake rezolucije i da snimaju prizore iz privatnog života građana ispred njihovih kuća i stanova (balkoni, prozori), već i povodom sumnji da se snimanjem istovremeno prikupljaju i podaci sa računara korisnika internet nezaštićenih bežičnih mreža, među kojima i elektronske adrese, korisničke šifre, razmenjene poruke, adrese posećivanih sajtova, detalji bankovnih računa i slično.
Da sumnje ne treba potcenjivati „govori" podugačak spisak reakcija u raznim zemljama sveta:
Komesarijat za informacije SR Nemačke http://www.bfd.bund.de/ pokrenuo je postupak protiv američke kompanije u maju mesecu 2010. godine, zbog sumnje da je prekršila zakon o privatnosti.
Komesarijat za slobodu informacija Francuske http://www.cnil.fr/ u maju mesecu 2010. godine, pokrenuo je postupak ocene da li se fotografisanjem kadrova francuskih gradova i prikupljanjem podataka od strane vozila kompanije Google krši pravo na privatnost građana te zemlje.
Iz Komesarijata za zaštitu podataka Italije http://www.garanteprivacy.it/ najavljeno je pokretanje postupka provere u kome bi se utvrdilo da li kompanija Google prilikom prikupljanja i obrade podataka u okviru Street View aplikacije primenjuje zahteve u pogledu poštovanja prava na privatnost građana te zemlje.
Poverenik za informacije i zaštitu podataka Švajcarske http://www.derbeauftragte.ch/, u novembru mesecu 2009. godine uputio je upozorenje kompaniji Google i zahtevao da Kompanija preduzme određene mere u cilju zaštite prava na privatnost građana te zemlje prilikom fotografisanja švajcarskih gradova.
Polovinom septembra meseca 2010. godine, Kancelarija za zaštitu podataka o ličnosti Češke http://www.uoou.cz/, usvojila je mere o zabrani nastavka snimanja i prikupljanja podataka od strane kompanije Google za Street View aplikaciju u toj zemlji.
Poverenik za informacije Australije http://www.privacy.gov.au/, nakon sprovedenog postupka, utvrdio je da su fotografisanjem kadrova australijskih gradova i prikupljanjem podataka od strane vozila kompanije Google prekršeni nacionalni propisi koji regulišu pravo na privatnost građana te zemlje.
Slične stvari stoje i u Španiji ili Irskoj, čak i u domovini Street View-a, SAD, u federalnim državama Kalifornija, Masačusets i Oregon, protiv kompanije Google pokrenuti su sudski postupci pred nadležnim sudovima zbog osnova sumnje da je počinjeno delo neovlašćenog prikupljanja podataka o ličnosti.
Do sada se samo jedna država, u kojoj ovo pitanje otvoreno, svrstala na drugu stranu - Komesarijat za informacije Velike Britanije http://www.ico.gov.uk/ utvrdio je da kompanija Google svojim aktivnostima u toj zemlji nije prikupila podatke o ličnosti takvog značaja da bi time povredila pravo na privatnost građana te zemlje.
Naravno, bilo bi lepo da glas naše stručne javnosti o ovom čujemo pre nego što budemo morali da artikulišemo svoje odgovore na pitanja koje Street View pokreće. Ali takođe naravno, i bez toga ne bi smeli sedeti skrštenih ruku. Zar već pominjanje povrede privatnosti, neovlašćene obrade podataka ili njihovog preuzimanja sa nezaštićenih mreža ne bi trebalo da podseti da s tim u vezi i bez Street View-a imamo mnoštvo problema? Šta realno znači to da se kod nas uređaji za praćenje i prisluškivanje nude i kupuju čak i preko novinskih malih oglasa? Kome treba, zašto nadležni „ignorišu", kakve posledice ima, do kada će se tolerisati nekontrolisani uvoz i distribucija sredstava čija je očigledna namena upravo prodor u nečiju privatnost?