Nije ništa novo, ali za mene jeste, jer me je pogodilo. Nije mnogo, kasnije kada sam se smirio i ukapirao sa kim imam posla, rekoh sebi što se uzbudjuješ to je tako nornmalno u državi koju voliš iako tu ljubav drugi kvare. Nije meni do ljubavi, poštovanje tražim, što manje poniženja, izopštavanja iz stvarnosti, hoću da plutam kuda i drugi, bar u onom, većem, delu gde sam nemoćan da se suprotstavim. I, pokazalo se da sam nemoćan.
U poslednjih godinu dana, sticajem raznolikih okolnosti, ostao sam bez tri broja mobilne telefonije. Ovaj, treći, poslednji put rekoh sad ćeš uzeti broj i nećeš ga menjati dok je tebe i mobilnih telefona, ali...Odem ti ja u Telenorovu radnju, zatražim najmanji paket, ne treba meni mnogo, niti volim da telefoniram, medjutim.. Lična karta, u redu, broj tekućeg u redu, ali prodavcu se na računaru pojavilo crveno iz Kreditnog biroa i momak pomalo zbunjeno kaže ne može. Kako to ne može, brecnuh se. Ne dozvoljavaju, prezaduženi ste, izgleda. Kako prezadužen, u mojoj banci rekoše pre tri meseca da imam još prostora za podizanje kredita. Otidjite u banku i proverite. U banci sve OK, uredno plaćanje rata i kamata, nema kazni, nedozovoljenih rabota i čovek mi reče šta oni u Telenoru znaju o Kreditnom birou i šta će im to. Pokaži im i drugi tekući na kome imaš primanja i neka saberu sa onim što vide. Vratim se u Telenor pokazujem momku drugi tekući, on zove nadležne, i ne može, žao mi je, meni na računaru svetli crveno. Kako to, u banci, preko puta vas sam kreditno sposoban, a kod vas ne mogu kupiti paket od 480 dinara. Ja ne mogu da vam pomognem, dosledan je momak poštujući poslovnu politiku kuće.
Pokunjen, pokisao, posramljen, ostali prisutni, znam ih, gledaju me kao probisveta, ne progovaraju ništa, al’ znam šta misle. Izlazim iz Telenorove radnje i pitam se da nije to neka ujdurma protiv mladih penzionera, da mi neko ne smešta, kome smetam, nisam se nikom lično zamerio, nisam u svadji ni sa kim, razgovaram sa svima...!? Ma, otićiću ponovo za koji dan, možda će momak zapamiti moj slučaj, proveriće, biće sve u redu.... Nisam još otišao, bojim se, možda pronadju da se ne tuširam dva puta dnevno, da u poslednje vreme volim da popijem čašu-dve crnog vina, da ne jedem dovoljno povrća, možda negde iščeprkaju da nisam dovoljno odan državi, Bogu i narodu ...da previše slušam rok, da sam na blogu B92, da volim poeziju...Ko zna!?