Čovek sam koji iznad svega preferira LETO! Rođen sam u podne 4. Septembra kad je temperatura iznosila +35 stepeni Celzijusa. Volim vrućinu, prija mi, volim da idem bos i razgaćen i da mi Sunce neprekidno sija i žeže! Često kažem da sam Afrikanac ispod ove moje rozikaste kože. Plave oči? Možda vučem poreklo od Tuarega? Više puta sam pisao da čarape skidam tek kad temperatura pređe +30-ti podeljak.
U ranoj mladosti mojoj, učilo se i u školi, postojala su jasno razgraničena četiri godišnja doba: Proleće, Leto, Jesen i Zima. Nekako bih pregrmeo Jesen, Zimu i Proleće i svim svojim bićem se predavao LETU. Niko srećniji od mene! Dok su drugi dahtali i povlačili se po oskudnim senkama drveća i zgrada, ja, poklonik boga Sunčevog diska Atona, izlagao sam se neštedimice vrelim zracima naše jedine Zvezde. Pigmenta posedujem za izvoz! Bronzano crn sa fluorescentno plavim očima, izgledao sam nestvarno i privlačio pažnju. Pitao me jednom prekomoračanin Boško: Mikele kako uspijevaš tako da pocrniš? Imam pigmenta mimo ljude, Bole moj, odgovorih mu. Oli mi dat malo da se namažem, volio bih i ja da pocrnim, zamoli me Boško.
Bio jedan termometar, poboden usred plaže i u podne kad se usija sva ona sila od bubulja, znao da pokaže i +50 stepeni. Vazduh suv, vlažnost skoro nikakva, dišeš lako i slasno. Zarad onih, nadam se retkih, koji bi mogli da me etiketiraju (zbog prisećanja na prošla vremena) kao jugonostalgičara, mada ni po tom pitanju nisam sasvim čist, naglašavam i podvlačim da sam ja Letonostalgičar! Sunca, Sunca nam dajte...
Prekjuče se sretnem s mlađom koleginicom na jednoj izložbi i ona mi kaže: Mikele, skoro ste se vratili s mora? Nisam, kvarcovao sam se, odgovorim. Nasmeje se ona: Znam da se šalite, ne biste vi to nikad... Naravno da se nisam izlagao kvarcnim lampama, u Blokovima uđem u tramvaj , sednem na stranu s koje me Sunce obasjava i kad siđem kod SKC-a, ja več pocrneo. Nisam je slagao, živa istina.
A ovo?! Prođe Jun mesec, započeo Jul, temperatura JesenjeProlećnoZimska! U Junu krenu dva dana sa temperaturom od oko +30 stepeni, ja skinem jorgan sa sebe i počnem da se pokrivam sa dva ćebeta. +30 i treći dan! Odbacim i jedno ćebe. Hodam okolo u bermudama i japankama, laku majcu na pleći junačke, kad! Pljuskovi s grmljavinom, moguće i nepogode! Kao klinac voleo sam letnje pljuskove. Bljune kiša deset, dvadeset minuta i opet zasja Sunce, činilo mi se još jače a mi gacamo po toplim baricama. Nekad bilo sad se spominjalo! Jun ove godine jedva da je sastavio osam, devet sunčanih i toplih dana, miksovanih sa kišurinom, vetruštinama i drastičnim padom temperature. Nastavim ja s japankama na nogama, lakom laganom majcom i bermudama a nos mi procuri kao slavina! I grlo poče da me grebe.
Zove me Zdenko na Jamu da pecamo, jedemo čeri, blitvu, krastavac, šargarepu, bosiljak (ljubičasti i zeleni), Čurušku slaninu, lepinje iz Begeča, da kuvamo pekmez (u dva kotla) od šljiva i kajsija a meni se nešto ne ide, ne bih da vreme na Jami provedem ispod šest dekastih ćebadi, da iz kuće izlazim obuven u čizme, odeven u tri džempera plus vijetnamka. Umesto da se kupam i sunčam, sedim go do pojasa i bos u čamcu, da me Sunce blagotvorno prži, ja treba da duvam u promrzle prste!
Iako nikad nisam bio Dučićev fan, ipak izdvojih ovu pesmu:
Leto
Okićenu lozom i cvećem od maka,
Sreo sam je jednom, jednog vrelog dneva.
Na pučini magla providna i laka,
U vrućome žitu prepelica peva.
Iz vode i kopna odisaše leto
Mirisom i vatrom. Tesne staze behu
Pune kosovaca. Veselo je cveto
Turčinak u njenom govoru i smehu.
Ona je kraj mene tada koračala,
Strasna kao leto, pored mirnih vala,
Polivenih toplim bojama i sjajem.
Vaj! I mladost prođe, ko sunce nad gajem!
Samo još u meni ti si i sad taka;
U kosi ti isti cvetovi od maka.
Ukradoše mi LETO! Sunce me iz dana u dan izneverava a ja sirak tužni bez igđe ikoga, jedna slamka među vihorove... Nemam kome da se žalim, da podnesem tužbu, sjebaše ovo zrnce od planete, treći kamen od Sunca što bi rekao AO, za ciglih pedeset godina! Ne treba nama nikakav divlji, zalutali, odmetnuti asteroid da nas uništi, sami to činimo bezobzirno i predano.
Zato vas molim da ovo godišnje doba koje je počelo 21. Juna, ni pod kakvim okolnostima ne nazivate Leto! Pravo LETO i ovo su k'o Bog i šeširdžija! Ne onaj iz Alise u zemlji čuda!
Pozdrav od tužnog LETOOVISNIKA.
Mikele