Ako zanemarimo tehnološke analfabete, i vrapci na grani znaju šta je to 3G. Malo manje ljudi zna čemu bi to trebalo da služi a jako malo ljudi zna za šta se UMTS (ili W-CDMA uopšte), u stvari, koristi. Naime, za ovih četiri do pet godina ekonomske eksploatacije 3G tehnologije u Evropi, ispostavilo se da postoje samo dva načina za pravljenje para na osnovu UMTS-a.
Prvi način je banalan--već u početku se ispostavilo da je prenos glasa preko UMTS mreže u stvari jeftiniji nego preko GSM mreža. Na osnovu toga, i teških para uloženih u dotaciju mobilnih telefona, Hutchison 3G je uspeo da ostvari pristojan udeo na nekim tržištima, prvenstveno u Velikoj Britaniji i Italiji. Drugi način je prodavanje pristupa na Internet, i to ne mobilni već normalan, fiksni, pomoću modema koji se priključuje direktno na mobilnu mrežu. Najnoviji primer tog pristupa su mobilni operateri u Rumuniji, koji su nedavno najavili i uvođenje takozvane 3.5 G tehnologije (HSDPA high-speed downlink packet access), kako bi svojoj korisničkoj bazi ponudili uslugu koja po propusnosti može da se meri sa ADSL-om.
Međutim, da se vratimo na prevaru iz naslova--šta bi sa onim obećanjima o video telefoniji, streamovanju videa, multimedijalnim aplikacijama, što kažu Amerikanci ''the whole shebang''? Ništa--baš ništa. Stvar je u tome što usluge koje sam naveo u prethodnoj rečenici jedva nekako rade preko 3G tehnologije u laboratorijskim i uslovima neke početne eksploatacije. U realnim situacijama te usluge rade još lošije, pa korisnici, "razmaženi" zrelim i stabilnim GSM-om probaju 3G usluge jednom i nikad više. Kada onda dodje račun na kome vam za prenos par kilobajta mobilni operater, figurativno i šekspirovski, odseče funtu mesa, preostaje samo da odustanete od mutlimedija i ostalog i nastavite da koristite telefon samo za telefoniranje.
Postoje dva razloga za loše stanje UMTS tehnologije. Prvo, UMTS bežična mreža unosi kašnjenje, variranje latencije i gubitak paketa u prenos podataka u prevelikoj meri. Slika na ekranu zastajkuje, veza se gubi i ponovo uspostavlja, itd. Drugo, UMTS, kao i sve druge bežične tehnologije, ima određenu i konačnu propusnost na svakoj baznoj stanici, koja se deli jednako na sve korisnike. Rezultat je to da usluga nekako-traljavo-funkcioniše svima, ali nikome zadovoljavajuće.
U industriji, međutim, postoji nešto što se zove proces učenja, a i nešto što se zove prenos znanja, pa stoga većina novih operatera (kao Vodafone i Orange u Rumuniji) 3G koriste kao način za takmičenje sa fiksnim pristupom na internet, jer od ovih multimedijalnih usluga nema neke vajde.
U Srbiji se uvođenjem 3G tehnologije u mrežu Telekom Srbije našao u šizofrenoj situaciji-nudi i 2G i 3G usluge, a da bi glas funkcionisao bolje na 3G morao bi da uloži stotine miliona dolara u pokriće. Znači prvi uspešni biznis model za 3G TS može da zaboravi. Drugi model bi nekako kilavo i uveo, ali kako pomiriti ADSL i 3G internet pristup? Jednostavno-TS izvrši tarifni harakiri (price itself out of the market). A ako ne koristimo 3G ni za Internet pristup, kako ćemo opravdati investicije? Pa nikako, čekaćemo dok ta crkavica od 3G prihoda nekako ne isplati tu investiciju koju smo napravili jednom i nikad više. Bar smo se uslikali sa Zdravkom i kilavkom.
No, možda sam ja samo jedno gunđalo koje ne shvata visokoumne visokotehnološke planove državnog telemonopola. Šta mislite vi? Koristite li 3G? Nameravate li? Ima li dotična tehnologija budućnost ili ne?
PS: Nemojte samo da mi komentarišete kako kasnim sa ovim pisanijem, pisao bih ja ranije, no dodelilo mi blog tek sada. Sledeći put ću da načnem 4G :).