"Srpskim desničarskim partijama je potrebna ‚‚sanaderizacija‚‚", cesto je znao da mi kaže moj veliki prijatelj i jedan od najvećih srpskih novinara mlađe generacije Zoran Panović.
Pod terminom ‚‚sanaderizacija‚‚ tada je pre svega smatrao da i Koštunica treba na identičan način da se obračuna s haškim lobijem, kao što je to uradio njegov counterpart Ivo Sanader u Hrvatskoj - da ih po kratkom postupku prosledi do Holandije, na ovaj ili onaj način. Da Radikali i Sps-ovci počiste svoje dvorište kao što je Sanader očistio svoje.
Sanaderizacija ima i šire tumačenje. To je jedna vrsta katarze, doduše tihe, bez velike pompe (otprilike sramota nas ali radimo šta moramo) koja radi on što ne želi svesna da samo to vodi do boljeg života, prosperiteta, perspektive za milione gradjana.
I sam Sanader nije izgubio ni trunku od svog nacionalizma - i dalje peni i sav se zajapuri kad treba da priča o Domovinskom ratu, i dalje urla na tekovine, ne dozvoljava Tudjmana da mu diraju uprkos distanciranju od njegove politike - svakog decembra na Mirogoju se uz sve državne počasti odaje počast ocu nacije, i dalje ni za pedalj ne da od nacionalnog konsenzusa oko toga šta za Hrvatsku predstavlja Domoinski rat, šta Vukovar, šta Dubrovnik, šta Piranski zaliv....
Ali, to Ivi ne smeta da dva meseca posle prve svoje pobede udje u srpsku kuću u Hrvatskoj i kaže "Hristo se rodi", da pristane na vladu koju će iz debelog lada podržavati i tamošnji Srbi, i konačno da danas sedne po prvi put u svoj kabinet u novom mandatu, imajući na umu da mu je prvi iza njega SRBIN.
Sanader danas ima za svog potpredsednika pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj, gospodina Slobodana Uzelca, a Miorad Pupovac smatra da je ovo istorijski trenutak.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=01&dd=14&nav_category=167&nav_id=280386
I jeste!
Pre četiri godine, imao sam tu privilegiju da budem prvi srpski novinar koji je uradio intervju sa Ivom Sanaderom (http://www.danas.co.yu/20031217/frontpage1.html). Bio je to prijatan dan u Zagrebu, i kasnije prijatna priča s njegovim portparolom Mačekom, gde smo obojica zaključili da je i jednima i drugima dosta ratova. Sanader je tada bio veoma jasan, izgledao je kao čovek koji je rešen da Hrvatsku po kratkom postupku izvede na jedini mogući evropski put. Zamolio me je da naslov pod kojim je objavljen intervju ne bude diran.
Četiri godine kasnije, Hrvatska je na korak od članstva u Uniji, sve svoje haške brige odavno je prebrinula, treba li uopšte pričati na koji je način odradila novi krug demokratskih izbora, u novoj vladi sede i Srbi i sve upućuje na lepu budućnost naših suseda.
A Srbija, može li barem jedan desničarski srpski političar pristati na ovakav kopernikanski obrt. Možemo li zamisliti Nikolića, Koštunicu, Velju Ilića, Vučića, i druge u novoj ulozi. Ili je to sve stvar književnosti i Insbruka (http://bs.wikipedia.org/wiki/Ivo_Sanader).