Na žalost, to se nije dogodilo. Doduše, Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja je stigla ruka pravde, ali ne u Srbiji, već pred Tribunalom za ratne zločine u Hagu, dok Mirjana Milošević nikada neće biti izručena Srbiji. Rusija i njoj i sinu Marku Miloševiću pruža sigurno utočište, uprkos raspisanim poternicama sa medjunarodnim pravnim dejstvom.
Propuštena istorijska šansa nakon 5. oktobra 2000. skupo je koštala Srbiju, i u ekonomskom, i u političkom i u moralnom smislu. Dogurali smo čak dotle da je aktuelna predizborna situacija srozana na nivo farse, u kojoj glavne role imaju Miloševićevi i Šešeljevi portparoli, formata Dačića i Vučića.
Posebno je perverzna sadašnja faza Dačićeve predizborne kampanje, u kojoj on javno "morališe" i "proziva" zbog podstrekivanja na terorizam! To je onaj isti Ivica Dačić koji se nijednim gestom, nijednom rečju nije oglasio, a kamoli ogradio od najterorističkije izjave u modernoj istoriji Srbije:
"Jer ako ne umemo da radimo i privređujemo, bar ćemo znati dobro da se tučemo." (Slobodan Milošević, predsednicima srpskih opština, NIN, 12. april 1991.)
Posledica ove terorističke izjave dobro je znana: U oružanom sukobu koji se tokom devedesetih godina prošlog veka, od 1991. do 1999. godine, odigrao na prostoru bivše Jugoslavije (Hrvatska 1991 -1995; Bosna i Hercegovina 1992 - 1995; Kosovo i Metohija 1999.) živote je izgubilo najmanje 130.000 ljudi, milioni su raseljeni ili izbegli, uništena su velika materijalna dobra i kulturne vrednosti od neprocenjivog značaja.
Silini i razornoj dimenzij tog rata i teškim kršenjima međunarodnog humanitarnog prava u velikoj meri doprineli su mediji pod kontrolom vladajućih elita u svim zemljama regiona, posebno u Srbiji (Radio-televizija Srbije i dnevni listovi „Politika", "Politika Ekspres" i "Večernje novosti"). Ivica Dačić se nijednim javnim istupom nije ogradio od svog stranačkog kolege, takodje člana Izvršnog odbora SPS-a Milorada Vučelića, koji je kao direktor RTS-a od 1992. do 1995. (a pre toga i kao glavni i odgovorni urednik TV Novi Sad), podstrekavao na ratne zločine ratnohuškačkom propagandom. Bezobzirno otpustivši preko hiljadu koleginica i kolega sa RTS-a, koji nisu hteli da svoj rad, talenat i umeće upregnu u ratnohuškačku medijsku mašineriju.
A kada su krajem 1996. i početkom 1997. godine krenule masovne građanske demonstracije zbog nepriznavanja rezultata lokalnih izbora u Srbiji, taj isti Ivica Dačič ušao je u istoriju beščašća ovih prostora sledećim potezom:
"Portparol SPS-a Ivica Dačić ocenio je da demonstracije u Beogradu i drugim gradovima Srbije imaju 'rušilački i destruktivan karakter'. To, kako je rekao, pokazuje karakter stranaka i lidera Koalicije "Zajedno", od 1990. naovamo. On je takođe rekao da SPS stoji iza izjave Dragana Tomića o karakteru demonstracija." (Blic, 4. 12. 1996.)
Da podsetim da je Dačićev kolega, funkcioner Dragan Tomić, predsednik Skupštine Srbije, izjavio da su demonstracije, "nasilne , sa svim odlikama profašističkih grupacija i ideologija".
I najzad, uprkos masovnim ratnim zločinima i ratnim zločincima, koji su se posle 1995. godine bezbedno sklonili u Srbiju, taj Ivica Dačić je hladnokrvno izjavio da Jugoslavija neće izručivati optužene u Hagu:
"Portparol SPS-a Ivica Dačić izjavio je danas da Jugoslavija neće izručivati Haškom tribunalu optužene za ratne zločine, već će im se, ukoliko za to postoje čvrsti dokazi, suditi u SRJ. On je objasnio da za izručenje optuženih za ratne zločine Medjunarodnom sudu u Hagu ne postoji ustavni i zakonski osnov, dodajući da u tom smislu nije ni u planu promena zakona." (Naša BORBA, 30. maj 1997.)
Šta da se zaključi nakon ove serije bedastoća? Posle ovih očiglednih dokaza zločinačkog (na)uma!?
Od Ivice do marice samo je jedan korak, ali se izgubio u - pilećem pamćenju. I u dimu tompusa!
P.S.
Boja tompusa zavisi od "omotača", odnosno najvećeg lista duvana koji obavija tompus. Kategorizuje se u šest grupa koje nose španska imena. "Doble klaro" su najsvetlije. Skoro su zelenkaste boje, a zovu ih i "kandela" (sveća). Zatim su to "klaro" koje su svetlo žute. "Natural" imaju bleđu braon boju. "Kolorado klaro" su nešto tamnije brao boje, ali još uvek nisu tamne. "Kolorado" su crvenkasto-braon tona. "Kolorado maduro" su tamno braon boje. "Maduro" su vrlo tamno braon. "Oskuro" su skoro crne. Jačina ukusa tompusa može da se nasluti i po boji. Bleđe cigare su nešto blažeg ukusa. Tompusi se dele i po veličini i obliku. "Pareho" je tompus koji ima oblik cilindra. "Torpedo" liči na - torpedo. "Piramid" više podseća na obelisk nego na piramidu. "Perfekto" je znatno deblji na sredini nego na krajevima. Zatim postoji i forma "presidente". To je ogromni tompus koji ima formu između "pareho" i "perfekto".