Najpre zato što sam u toj zgradi završio prvi razred osnovne škole "Žikica Jovanović Španac" školske 1963/64 godine (nova zgrada te osnovne škole je završena tek naredne školske 1964/65 godine), zahvalan omiljenoj učiteljici Đurđici Milošević.
A zatim, što sam od 1971. do 1975. godine bio učenik te znamenite gimnazije. Profesorke i profesori IX beogradske gimnazije učili su nas i vaspitavali u kosmopolitskom, evropskom, jugoslovenskom duhu, onakvom čiji je simbol čuveni matematičar Mihailo Petrović Alas, kako danas glasi puno ime te prosvetiteljske ustanove.
Na moju veliku radost, posle 62 godine od osnivanja, IX beogradska gimnazija je potpuno rekonstruisana i dograđena sa 2 500 kvadratnih metara. Sada zauzima površinu od 6 669 m2, dok je čitav preostali prostor obnovljen i preobražen u moderne kabinete prema evropskim standardima.
Deveta gimnazija „Mihailo Petrović Alas" u Novom Beogradu, Bulevar Maršala Tolbuhina 41 (bivša Goce Delčeva 41)) osnovana je 30. juna 1961. godine na osnovu Odluke broj 01-8185/1-61 Narodnog odbora Opštine Novi Beograd, i od 1. septembra te godine počela je sa obrazovno-vaspitnim radom.
Odluku su potpisali tadašni predsednik Opštine Ljubinko Pantelić i Velimir Milošević, njen prvi direktor. Škola je smeštena u blizini Studentskog grada, u zgradi podignutoj za potrebe Osnovne škole „Žikica Jovanović - Španac".
Zgrada gimnazije, veličine 4 000 m2 izgrađena je 1951. godine u dvorištu veličine 11 150 m2. U to vreme ona je bila prva škola i zadugo jedina gimnazija u Novom Beogradu. U Odluci o osnivanju gimnazije uneseni su i njeni osnovni zadaci: „Proširiti i produbiti znanje prirodnih i društvenih nauka i opšte-tehničkog obrazovanja: negovati i podsticati lične sposobnosti i sklonosti učenika i pomagati im u izboru daljeg školovanja i poziva: doprinositi daljem intelektualnom, fizičkom, društvenom, moralnom i estetskom vaspitanju i usavršavanju učenika radi njihovog osposobljavanja za aktivan društveni rad, kao i za zdrav i kulturan život".
Te, 1961/62 školske godine gimnazija je primila u radni odnos 4, a naredne godine još 17 nastavnika. U prvi razred je upisala 186 učenika i razvrstala ih u 6 odeljenja, da bi već sledeće školske godine upisala u prvi i drugi razred 456 učenika. Iste školske godine gimnazija je otvorila i treći razred, jedno odeljenje društveno- jezičkog i dva odeljenja prirodno-matematičkog smera, upisavši 81 učenika. Škola je vremenom menjala nazive: 1963. upisana je u registar kao Gimnazija Novi Beograd, a 1965. kao Deveta beogradska gimnazija Novi Beograd. Gimnazija nije mogla da izbegne ni usmereno obrazovanje: od 1979. do 1984. godine bila je integrisana sa Obrazovnim centrom „Prvi maj". Tada je imala i polaznike "Večernje škole". Posle neuspele integracije, registrovana je 1984. kod Okružnog privrednog suda u Beogradu kao Radna organizacija matematičko-tehnička srednja škola „Mihailo Petrović Alas", a tri godine kasnije kod istog suda menja naziv u Matematička škola „Mihailo Petrović Alas". Sadašnji naziv - Deveta gimnazija „Mihailo Petrović Alas" - nosi od decembra 1990. godine.
Posle gotovo dve decenije od osnivanja ova uzorna škola dobila je ime velikog naučnika Mihaila Petrovića - Mike alasa, imanentno njenom profilu i ugledu među gimnazijama. Nije lako iz mnoštva nastavnika izdvojiti ličnost koja ima posebne zasluge za nivo nastave, razvoj gimnazije, njen ugled i visoko mesto među srpskim gimnazijama. Svi direktori (Velimir Milošević, Ljubomir Milošević, Vojislav Dedejić, Vukoman Smolović, Slobodanka Perović, Jovan Simić) i svaki profesor dao je svoj doprinos i utkao deo svoje ličnosti u život škole i negovanje njenog prestiža i uticaja. Pa ipak, kroz istoriju škole, tri ličnosti se same nameću: osnivač škole, profesor Velimir Milošević, koji je bio njen prvi direktor i strpljivo podizao nivo nastave i gradio ugled škole, dr Zoran Đinđić 70-tih godina učenik škole i prvi demokratski premijer i dr Milan Kovačević, profesor filozofije koji je izvršio presudan uticaj na usmerenja svog učenika Zorana Đinđića. Mnogi učenici IX beogradske gimnazije dostigli su izuzetne rezultate i položaje u oblasti nauke, umetnosti, kulture, politike i sporta.
**********
Više od dve decenije škola nosi naziv Deveta gimnazija „Mihailo Petrović Alas" (1868-1943), rođenog u Beogradu u godini kada je ubijen jedan od najobrazovanijih srpskih vladara, njegov imenjak knez Mihailo Obrenović. Biografija Mihaila Petrovića je impresivna: posle završene Velike škole upisao je u Parizu čuvenu Višu normalnu školu (Ecole Normale Superieure), kada je francuska matematička škola bila na glasu, a završio je kao jedan od najboljih studenata u klasi, zahvaljujući darovitosti i nesvakidašnjoj radinosti. Smisao za naučni rad pokazao je već prvim studentskim radom, koji je profesor Emil Pikar uneo u udžbenik matematičke analize, Bibliju onovremenog matematičkog znanja i učinio ga poznatim i u najširim matematičkim krugovima.
Posle odbranjene doktorske disertacije na Sorboni Mihailo Petrović je izabran za profesora Velike škole (1894-1943), kasnije Beogradskog univerziteta (1905-1943). Nije neobično što je u vrtoglavnom profesorskom i naučnom usponu sa samo 31 godinom postao redovan član Srpske kraljevske akademije. Petrovićevim dolaskom na Veliku školu počinje razvoj naše matematičke nauke. Sa izvora velike francuske matematike s kraja XIX veka Mihailo Petrović je usvojio aksiom da samo nove ideje vode napretku nauke. Kao osnivač naše matematičke nauke, on je bio i učitelj mnogih naraštaja matematičara.
Mihailo Petrović je objavio oko 250 radova, neke i na francuskom jeziku, od kojih su 12 naučna dela, monografije, udžbenici. Naučni rad započeo je diferencijalnim jednačinama, a posthumno objavljeni njegov rad takođe je iz iste oblasti matematike - iz diferencijalnih jednačina. Ta oblast matematičke analize metoda je za neposredno ispitivanje i integraciju diferencijalnih jednačina i nesvodljivih transcendenata. Od mnogobrojnih dela teorijske i primenjene matematike, matematičke fizike i hemije, mehanike, geometrije i opšte fenomenologije, naročit značaj ima njegova teorija matematičkih spektara, koja je doživela praktičnu primenu u astronomskim, statističkim i drugim izučavanjima.
Mihailu Petroviću - Alasu matematika je bila osnovni smisao života: živog duha i neiscrpne energije i kreativnosti on je bio veliki globtroter i putopisac, kao i zaljubljenik u vodu.
Bavio se ribarstvom, otuda i njegov nadimak Alas. Godine 1882. postao je ribarski šegrt, 1888. ribarski kalfa, a 1895. položio je ispit za ribarskog majstora. Učestvovao je donošenju prvog „Zakona o slatkovodnom ribolovu" na jezerima i rekama Srbije 1898. godine.
Na međunarodnoj izložbi u Torinu 1911. dobio je zlatnu medalju za izložene eksponate iz ribarstva. Rekordan ulov je imao 1912. godine, kada je upecao soma od 120 kilograma.
Bio je ne samo ljubitelj, nego i dobar poznavalac ribarstva, pa je u tom svojstvu učestvovao u pregovorima za zaključenje konvencije o ribolovu sa Rumunijom, kao i u pregovorima o zaštiti ribolova na Savi, Dunavu i Drini sa Austrougarskom.
Bio je jedna od najpopularnijih ličnosti starog Beograda, poznat kao Mika Alas.
Svirao je violinu, 1896. godine osnovao je sviračko društvo pod nazivom „Suz".
Zavod za udžbenike mu se dostojno odužio izdavanjem njegovih sabranih dela u 15 tomova (Beograd, 1997-1999).