Ono što pripada društvu, pripada i meni, posebno odgovornost koju imam da to što mi pripada - zaštitim.
I posle svi govore o promenama.
Promena nema. I nikada ih neće biti.
Osnovni dokaz je stvarnost u kojoj živimo. Svi kukaju, a minimalni broj ljudi radi konkretne akcije da poboljša stvarnost. Kukanje je opravdanje za oportunizam, ljenost, konformizam i nerad. Direktori i radnici u budžetskim institucijama kukaju da nemaju dovoljno para od države, a istina je da imaju i previše para za ono koliko ne rade.
Kod nas preovlađuje mentalitet palanke, mali interes i sitna računica.
Za ono što nije odgovoran bog, odgovorne su druge nacije. To što su nam pola familije alkoholičari, krive su druge nacije.
To što moj komšija izbacuje đubre i ostavlja ga pored tuđeg dvorišta kriva je druga nacija?
Eto takvi smo ljudi.
''Mi živimo u društvu koje Erich From opisuje kao sadomazohističko. Što nam je gore, to nam je bolje. Kod nas je princip: "Dobro jutro čaršiji na sve četiri strane!" Nikom se ne zamjeraj, nikoga ne uznemiravaj, šuti i muti''
''S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja.''
Selimović Meša