Postoje one stvari za koje je život namislio da ostanu večno nedostižne i da se do poslednjeg dana kaješ što si propustio šansu da ih doživiš, vidiš, ispričaš, upoznaš, kažeš, ispraviš...Uglavnom se tiču ljudi kojih više nema i sa kojima si ispusto priliku. Pomirenje sa dedom po ćaletu, zadrtim slobistom; smrt jednog psa, usamljenog u nekom snegu; deda Ilija nikad nije video moje sinove...
I taj koncert Idijota.
Gledala sam ih uživo. Ali ne tamo gde sam najviše želela. I ne sa onima sa kojima je trebalo. Tako se namestilo. Sad više nemam priliku. Zbogom, majstore!
Da, bila je nedelja.
- Idijoti