Autor: Rodoljub Šabić
Jutros u nekim medijima vidim vest da je Ministarstvo trgovine nakon „kompletne analize učinka 27 ekonomskih diplomata koji su polati u inostranstvo pre tri godine sa ciljem da pokušaju da dovedu investitore u zemlju odlučilo da vrati kući njih sedmoro." Vest je propraćena i elaboracijom razloga zbog kojih se ministarstvo odlučilo na opoziv sedam „ekonomskih diplomata".
Navode se tri razloga za opoziv. Da ih parafraziram. Jedan je da „za vreme svog mandata nisu postigli nikakve rezultate". Drugi je to da „nema potrebe da se ekonomske diplomate angažuju u zemljama u kojima zbog blizine, jezičke bliskosti i sl. saradnja već postoji". Treći je da je „budžet u Ministarstvu trgovine namenjen Projektu „Ekonomske diplomate" smanjen za 30%."
To me podsetilo na jedan stari, pretpostavljam mnogima poznati vic. Onaj o vladiki koji je jednom, u ranu zoru, krenuo u obilazak eparhije. I banuo tako u vreme jutrenja u jedno selo. I primetio da crkvena zvona ne zvone. Naljutio se vladika, „postrojio" popa i crkvenjaka zahtevajući odgovor na pitanje - zašto u vreme jutrenja zvona ne zvone?. A sveštenik, braneći se kaže - pa ima bar sto razloga. Vladika zatraži da ih čuje i sveštenik poče sa „nabrajanjem". Prvi razlog je, kaže - naša crkva nema zvono. I tu se priča, naravno, završava.
Zato moramo da se vratimo na drugu priču, onu o „ekonomskim diplomatama". I da se zapitamo - Ako stoji prvi razlog, ako je tačna ocena da za vreme svog mandata nisu postigli nikakve rezultate - čemu uopšte služe drugi i treći razlog?