U filmu ”Balkanska pravila” pokojni Bata Stojković objašnjava naše društvo ovako:
„ Ovaj svet je podeljen oštro na dva dela-Na budale i na one koji trpe.
Puno je budala ovde, a i lakovernih ljudi koje je lako kupiti i još lakše zavesti.
Ti „domaćini" misle da je njima dato da potroše kao svoje sve vreme jednog naroda, kao da iza njih više ništa ne može da se dogodi.
A ovaj prostor je škrt kada treba da iznedri čoveka sa misijom,
čoveka darovitog koji može da vidi bar jedan vek unapred.
Zato se ovde stalno strada.
Živi se stihijski, primitivno, i svi neprestano stradamo "
Početak godine u BiH obilježava rast cijena, stagnacija proizvodnje i visoka nezaposlenost.
Kamate i deficit rastu.
Domaće robe gotovo da nema u sve skupljim „potrošačkim korpama", koje su nedosanjan san većine porodica.
Na evropskoj listi korupcije od naše države je lošija samo Albanija.
Ogroman broj stanovništva živi na rubu ekstremnog siromaštva.
Izvještaji državnih revizija pokazuju brojne nepravilnosti u javnim institucijama.
Raskoš administracije u odnosu na životni standard građana je više nego nepristojna. Zgrada Vlade RS je je jedno od najskupljih administrativnih sjedišta na Balkanu, vjerovatno i šire. Samohvalisanje vlasti ne prestaje i ako ne aplaudiraš ovoj predstavi proglašavaju te nepodobnim.
Rijetki koji ukazuju, i na ovakve rezultate njihovog rada a koji su daleko od predizbornih obećanja, suočeni su sa uvredama i optužbama od strane vlasti.
Od nedavno je tako u Republici Srpskoj u političkom riječniku ponovo aktuelizovan pojam “Unutrašnji neprijatelji”, relikt prošlosti koji je upotrebljevan kada komunistička vlast nije drugačije mogla da odgovori na optužbe već proizvodnjom neprijatelja od kritičara sistema .
Većina građana sa druge strane ćuti kao da ih se ova teška situacija i ne tiče.
Otužno, jer, još od Platona je poznato da su, oni koji misle da su prepametni da se bave politikom-kažnjeni vladavinom glupljih.