Ko je pobednik rekonstrukcije? Ona još traje, ne zna se ko će naslediti smenjene ministe, direktore itd, borba za titilu heroja promena u vladi vodi se svakodnevno na naslovnim stranama novina, ali ishod utakmice sve je jasniji.
Mnogi misle da je pobednik – Dačić. Pokazao se, misle oni, odlučnijim. Doveo je Vučića pred svršen cilj, odlučio da izbaci Dinkića, čak i po cenu pada vlade i novih izbora. Time je prekinuo agoniju u koju je rekonstrukcija srljala od samog početka, pre više od četiri meseca.
SPS, trenutno, kažu istraživači, ima rejting negde oko 11 ili 12 procenata. Dačić je procenio da će mu izbacivanje Dinkića, jednog od najneomiljenijih političara, doneti dovoljno da bez straha može da sebi priušti vanredne izbore i osvoji ubedljivo drugo mesto na njima. U odluci mu je, svakako pomogla i činjenica da će se veći partner teško odlučiti za rapisivanje prevremenih izbora iz razloga o kojima glasno šapuće čitava javnost.
I nije se preračunao. Pokupio je šnjur i postao premijer, posle godinu dana života u Vučićevoj senci.
Za to vreme, Vučić, kao da namerno srlja iz greške u grešku.
Svoju preko noći ostvarenu popularnost, posle hapšenja Miškovića, kao da želi da što pre prokocka i poništi.
Radi je sve što ne treba, trudi se da u svoje političko ponašanje inkorporira sve Tadićeve greške. Meša se u sve. Preuzima odgovornost za sve. Potom, pošto poto želi da svoj posao pretvori u rijeliti kako bi gledaoci postali svedoci činjenice da se žrtvuje, da mu je teško, da radi 15 sati dnevno, a da na pregovorima u Briselu spava na podu u prostoriji do koje ga sprovode mračnim hodnicima. Iz petnih žila želi da pridobije empatije biračkog tela.
Kad god treba da uradi ono što građani žele – da preseče i odluči, on se zaklanja iza opskurnih likova koji još žive u devedesetim, a arhivirani su u predsedništvu SNS-a. Odlazi im na poklonjenje. S njima se nadgornjava o aflatoksinu, o briselskom sporazumu, o rekonstrukciji vlade...njih ubeđuje i moli.
Građani su Vučiću poklonili visoko poverenje jer se usudio da uradi ono što niko pre njega nije, da uhapsi najmočnijeg tajkuna i da preseče kosovsku omču o vratu Srbije, dok se on iz petnih žila trudi da pokaže kako nije spreman da preseca, da odlučije, da se oslobađa balasta, već o svakom potezu mora da pita svoju galeriju mračnjaka.
Građani Srbije žele demokratu, žele pristojnog čoveka, ali i onog ko ume da stisne petlju, ko sme da kaže istinu i donese odluku koja ih oslobađa tegova sa kojima žive predugo i kojih vapiju da se oslobode.
Građani žele lidera. Ne interesuje ih da li je lideru teško i da li pati dok smenjuje nekog ko nije ni zaslužio da bude nešto. Građani su prilično opterećeni činjenicom da je njima teško, nemaju više empatije ni za koga. Žele viziju, odlučnost, hrabrost, a ne prenemaganje i odlaganje odluka ni za petak, ni za ponedeljak.
To je Dačić dobro osetio. Ako to uskoro ne shvati i Vučić, zalud mu rejting. Milošević ga je imao. Koštunica takođe. Tadić je svoj prokockao objašnjavajući probleme, a ne rešavajući ih. Rejting je mehur od sapunice. Pogrešiće svako ko pomisli da na njemu može dugio da se leti.
Objavljeno u "Danasu", danas