Autor: Rodoljub Šabić
Pod naslovom „Bizarna igra smrti" u medijima je preneta vest da je u Novom Sadu hicem iz pištolja ubijen policajac A.S. Ubio ga je njegov kolega M.R. vitlajući pištoljem u neverovatnoj pijanoj igri u lokalu u kome su, van svog radnog vremena, trebali da budu nekakvo obezbeđenje.
Vest je šokantna sama po sebi. Međutim, možda još šokantnije su informacije koje su nakon ubistva počele da se pojavljuju i u medijima. Npr. informacije o tome da je M.R. i ranije praktikovao ovakve igre, da je uživao u njima - „bilo mu je smešno kako se ljudi uplaše kad im oružje uperi u glavu". Ili informacije da se na
Facebook profilu M.R. mogu naći slike ratnih i drugih zločinaca, uvrede i pozivi na mržnju protiv Albanaca, Hrvata, homoseksualaca, uključujući i otvoreno pozivanje na nasilje.
Za mene je tragičan događaj iz Novog Sada bio zanimljiv, pored ostalog, zato što je bezmalo u dan koincidirao sa jednom inicijativom koju sam kao Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti uputio Vladi Srbije. Dakle, pre godinu dana uputio sam Vladi Srbije Inicijativu za donošenje Zakona o bezbednosnim proverama.
Upozorio sam tada Vladu da Ustav (čl. 42) predviđa da se prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuju zakonom"., a da se bezbednosne provere, iako su čak veoma delikatna obrada podataka o ličnosti, kod nas zasnivaju na malobrojnim segmentarnim, nepotpunim i nepreciznim odredbama par zakona i (suprotno Ustavu) velikom, nepoznatom broju propisa podzakonske snage.
Upozorio sam i na to da većina ovih propisa ne sadrži odredbe o osnovnim pojmovima, subjektima koji se proveravaju, svrsi i postupku vršenja provera, rokovima, i dr., što ostavlja isuviše prostora za diskreciono tumačenje i postupanje nadležnih organa, čak i pojedinaca i da je njihova višedecenijska primena dovodila i danas dovodi do kršenja ljudskih prava i sloboda, posebno prava na privatnost, odnosno prava na zaštitu podataka o ličnosti.
Inače, ne razlog ali neposredan povod za ovu inicijativu bila je akcija nadzora koju je Poverenik samo nešto malo ranije sproveo u Kriminalističko-policijskoj akademiji (KPA). Akcija je sprovedena povodom žalbe devojke M.M. koja je konkurisala za upis na Akademiju ali nije primljena, iako je testove, znanja i psihofizičke, prošla bez problema, sa vrlo dobrim rezultatima. Ali... - „nije prošla bezbednosnu proveru"!
M.M. od KPA nije mogla da dobije odgovor ni na jedno od više pitanja koje je u vezi sa tim postavila i zato se žalbom obratila Povereniku. U postupku nadzora utvrdili smo šta je bio „razlog" za diskvalifikaciju M.M. Njena majka je nekoliko godina ranije potpisala menicu bez pokrića!
Kojim aktom je predviđeno da ova činjenica može da diskvalifikuje M.M.? Kojim aktom je predviđeno da je može diskvalifikovati bilo šta što sama nije uradila i zašta nije znala? Kojim aktom je utvrđen onaj koji donosi odluke o ovakvim stvarima? Kojim aktom je utvrđeno na osnovu čega to čini? Pouzdanih odgovora na ova pitanja nema, pogotovo ne tamo gde bi ih moralo biti - u zakonu.
A Inicijativa za donošenje Zakona o bezbednosnim proverama od pre godinu dana, iako je svojevremeno verbalno podržana i od strane nekih vladinih predstavnika, ostala je bez efekta, Vlada tim povodom ništa konkretno nije preduzela.
A dalje ignorisanje ustavne obaveze da ova važna i delikatna obrada podataka o ličnosti bude uređena zakonom i ostavljanje praktično neograničenog prostora za bilo čije „slobodne procene", nužno podrazumeva i rizik da se „bezbednosne provere" pretvore u nešto što takođe jako asocira na nekakvu bizarnu igru.
Jer valjda samo u takvoj igri je moguće, čak i „logično" da „bezbednosne provere" ne prođe M.M., ali da ih zato M.R. prođe bez problema.