"Mislim da nije u dovoljnoj meri poštovan, mislim da je to pravi izraz", izjavio je pre neki dan Boris Beker u intervjuu za ATP, govoreći o Novaku Đokoviću. Beker, naravno, nije ulazio u razloge tog nedovoljnog poštovanja prema neprikosnovenom prvaku sveta u belom sportu. Zaista, zašto Novak Đoković i pored vrhunskih rezultata koje je postigao, a i dalje postiže, u jednom od napopularnijih i najplaćenijih sportova na svetu, ne uživa adekvatno poštovanje i ko to ne poštuje Đokovića?
Kao prvo, nisu ga poštovali njegovi protivnici, a naročito Federer. Koristio je svaku priliku da ga ponizi ili bar izvrgne neprijatnoj ironiji. Još uvek se sećam njegove izjave kada je kraljica Engleske na Vimbldonu pozdravljala učesnike završnog dela takmičenja. Na pitanje novinara da li je znao šta da radi i kako da se ponaša prilikom pozdravljanja sa Kraljicom Elizabetom II, Federer je u svom nadmenom stilu odgovorio:"Nisam znao kako ide protokol. Stajao sam i pitao Novaka šta da radim i kako da se ponašam. Znao sam da on zna. Delovao je kao da je spreman za to, i rekao mi je šta da radim", rekao je Federer kroz smeh.
Vremenom je Nole primorao svoje protivnike da ga poštuju. I to na terenu, svojom igrom i rezultatima. Protivnika, što se tiče, više nema govora o nepoštovanju. Pre bi se reklo da im se tresu gaće pred meč sa Đokovićem, i Federove i Nadalove, a ostalima da i ne govorimo.
Kad je Novak Đoković, koračajući ka vrhu, igrao protiv jačeg, poznatijeg i slavinijeg protivnika publika je na teniskim stadionima diljem globa zemaljskog navijala za jače, poznatije i slavnije. Kada je Nole postao NO1, jači od svih, ista ona publika je navijala za slabije, a protiv Novaka. Sem u Kini. U to smo se i danas, kao i mnogo puta ranije, mogli uveriti u polufinalnom meču na AO.
Slično je i sa tretmanom u medijima u kojima se vrli poznavaoci tenisa, čast izuzetcima, takmiče da umanje Novakov uspeh.
Novak Đoković je izuzetna ličnost . Ne samo na teniskom terenu. Poliglota, izuzetno šarmantan i lep muškarac, zabavljač, humanista, filanrtop i još mnogo toga. Do vrha je došao sam, napornim i predanim radom, bez pomoći države ili ulaganja moćnih korporacija. Nije poznato da je bilo koga i bilo kada uvredio. Belac je i hrišćanin, ako je to bilo kome bitno. Pa, zašto, ga onda zapadni svet nedovoljno poštuje?
Ako bi na to pitanje odgovorio da je to zato što je Srbin i što svoje poreklo i naciju nije zaboravio, mnogi bi me odmah svrstali u srpske patrioJote. Ukoliko bi na isto pitanje odgovorio da je to zato što potiče iz jedne male, a ne velike i moćne nacije, verovatno bi me svrstali u realne sociologe. Međutrim, ni Federer ne pripada velikoj naciji, a nikad nije imao problema sa iskazivanjem poštovanja okoline.
Da se ne lažemo, veliki i moćni ne podnose da ih slabiji i mali pobeđuju, ne samo u ratovima, već i na teniskim terenima. Novak Đoković je sa Balkana, uz to i Srbin, to što pobeđuje i što je već tri godine prvak sveta, mnogi mu nikako ne mogu oprostiti.
......................................
Naravno, ne poštuju i ne vole Novaka ni svi u Srbiji. Prvenstveno ga ne podnose autošovinisti, koji su uvereni da u Srbiji niko ne može postići bilo kakav, makar i prosečan uspeh, a kamoli vrhunske rezultate vredne svetske pažnje. Takvi, ipak, nisu vredni spomena..,.. sem u fusnoti.