Pitanje „Pošto priroda?“ sam prvi put postavio 2009. i na njega odgovorio ovde. Ovih dana sam isto pitanje sebi iznova postavljao. Sve dok nisam, a da nisam ni pitao, saznao odgovor. Sad znam cenu. Cenu prirodne baštine svih građana ove države. I cenu za koju je vlada spremna da promeni zakone i stavi je na doboš.
14 godina nakon leta 120.000 mrtvih ptica (afera Balkanske ptice 2001) i 12 godina od prvog zahteva za zaštitu grlice i prepelice (2003) u Srbiji, 26 dana sam bio ni tamo ni ovamo, ne znajući da li da se radujem što je grlica bar privremeno zaštićena ili da tugujem što prepelica još nije.
Moram sad da se vratim par meseci u prošlost, izvinjavam se redovnim čiaocima mog bloga. Dakle, na zahtev Koalicije NVO za zaštitu ptica Srbije podnet januara ove godine, na Sv. Savu, Uprava za šume Ministarstva poljoprivrede i životne sredine donela je krajem juna Izmene pravilnika o lovostaju, po kojima je lov na grlicu bio suspendovan na dve godine. Nedovoljno, ali ipak korak u pravom smeru.
Potom se početkom jula u Narodnoj skupštini oglasio MP Čanak Nenad, pa PM-u Vučić Aleksandru uputio poslaničko pitanje: „... oko lovostaja na afričku grlicu, koji je donet 25. juna, čime bez ijednog božijeg razloga preko 400 lovnih turista koji treba da dođu u avgustu mesecu neće moći da dođu, jer nemaju zašto da dođu. ... dođu Italijani i ostave pare. To je suština priče i to je trebalo da se desi. Međutim, iz meni nepoznatog razloga je proglašen lovostaj na afričku grlicu ...“
Na to PM pada u vatru i tvrdi: „Strašno me briga šta je afrička grlica, ne mogu da vam objasnim. Kada ste mi rekli – 400 ljudi neće da dođe kojima možemo da uzmemo pare da ostanu u državnoj kasi, e, ja živim za to da im uzmemo da to ostane u državnoj kasi. Sad treba da štitimo i afričku grlicu. Baš me briga za afričku grlicu“ (izvor: službeni zapisnik, sajt Narodne skupštine).
Jeste, treba da štitimo grlicu, i to ne afričku Spilopelia senegalensis, već našu, evropsku grlicu Streptopelia turtur. Na zato što tako kaže jedan bloger, već zato što su oko tog pitanja u potpunosti saglasna dva stručna tela državna, Zavod za zaštitu prirode Srbije i Pokrajinski zavod za zaštitu prirode (ne verujte meni – pročitajte šta o tome kažu stručne kuće: atačmenti ispod teksta). Ipak, živo me je zanimalo, a koliko to para 400 kasapa puta 2,5 evra po grlici mogu da ostave državnoj kasi?
Pod snažnim pritiskom, Ministarstvo poljoprivrede donelo je novu Uredbu kojom dozvoljava lov vrste koja je i zvanično ugrožena, toliko da je od proletos uvršćena u Evropsku crvenu listu. Naime, u 21. veku se broj gnezdećih parova grlice na našem kontinentu smanjio za daljih 40%.
Njome se lovostaj na grlicu odlaže do – kraja lovne sezone, pa njena zaštita otpočinje tek sa oktobrom, do kada su sve preživele ptice nestale put Afrike, a one druge po zamrzivačima očekuju svoj poslednji let spram Italije. Ilegalan, dakako, pošto je izvoz mesa divljači iz Srbije u EU protivzakonit.
A kako grlica nije trofejna divljač, da je kao Sesila prepariraju i stave iznad kamina, već se ubija isključivo za jelo, oni koji ovde dođu hoće pobijeno i da iznesu, ma kojim kriminalnim kanalima. Drugim rečima, vlada Srbije koja dozvoljava izlov grlice i prepelice time indirektno poziva italijanske kriminalce u krivolov i u šverc. Sve to, kako reče PM, da im „uzmemo pare da ostanu u državnoj kasi“. Pa koliko je to para, zabogamiloga, zarad kojih kaljamo ugled države podsticanjem krivolova i šverca??
Preključe su predstavnici Koalicije za zaštitu ptica bili na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede, gde im je kao motiv za donošenje narečene Uredbe navedeno očuvanje „imidža lovnih agencija“, istih onih koje organizovanjem krivolova uz upotrebu vabilica za prepelice, kao i kasnijim potpomaganjem leta mrtvih ptica direktno urušavaju ugled, a i imidž države Srbije. Ali nema to veze, „da uzmemo pare da ostanu u državnoj kasi“. O ugledu ćemo neki drugi put.
Rekoše im, takođe, koliko približno lov na grlice doprinosi državnoj kasi. Nije to mnogo, to je oko 15.000 evra godišnje, plus lovne dozvole i sl, ali to drugo je, kažu, praktično sitnina.
I tako država Srbije rasprodaje prirodnu baštinu svih svojih građana pozivanjem na izlov ugrožene vrste i njen potonji šverc do italijanskih restorana (ovde jednu plate 2,5 evra, u Italiji je restoranima prodaju za 15, pa ne samo da isplate svoju pucačku egzibiciju, već na švercu i brk omaste), a sve to da bi u budžet ušlo dovoljno para da, recimo, Ministarstvo poljoprvirede od toga kupi jedan auto, npr. Mazdu trojku, Opel Astru ili Renault Megane, osnovnu verziju?
Ne kažem da su to loša kola – i sam vozim jeftinija od tih – već da je loša vlada koja ugrožene vrste rasprodaje švercerima da bi od prihoda iz budžeta kupila jedna jedina kola!
Nova sezona krivolova počinje sutra. Ja se jako brinem i za grlice – i za sve nas u državi u kojoj letnje rasprodaje traju čitave godine. A vi?
Fotografije(c) kampanja "Ja brinem za grlice / a ti?" Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije – više fotografija ovde, a ja vas pozivam da pošaljete i svoju