gost autor: Darko Veselinović
Ko god dođe na vlast obožava da donosi akta u Skupštini po hitnom postupku. “Usvajanje akata po hitnom postupku u Parlamentu bi trebalo ograničiti na situacije u kojima je takav postupak neizbežan” smatra Komisija i poziva na “poštovanje preporuka nezavisnih regulatornih tela”, zaključuje se u Izveštaju Evropske komisije o napretku Srbiju u procesu pridruživanja EU. Prema podacima „Otvorenog parlamenta”, pre 2000. godine procenat zakona donetih po hitnom postupku iznosio je u proseku 42 odsto, dok se nakon 2000. povećao na 52 odsto, sa tendencijom rasta, pa je 2014. godine 71,9 odsto zakona doneto po hitnom postupku.Prateći tendencije rasta ove pojave, na dnevnom redu prvog vanrednog zasedanja Narodne skupštine RS kao 7. tačka dnevnog reda nalazi se predlog autentičnog tumačenja odredbe člana 2. stav 2. Zakona o autorskim i srodnim pravima, naravno, po hitnom postupku. Naravno, u skladu sa tendencijama, kako bi drugačije. Gospođa narodni... hm... partijski poslanik Dušica Stojković, u daljem tekstu PP Stojković koja kaže: "Smatram da je Zakon o autorskim i srodnim pravima nejasan i neprecizan kod samog tumačenja autorskog dela, gde je potrebno da se donese autentično tumačenje od strane zakonodavca, a to je Narodna skupština Republike Srbije".
PP Stojković, dakle, smatra da je neophodno po hitnom postupku pojasniti zakon koji je poslednji put izmenjen 2009. godine, a pomenuti član 2 stoji netaknut više decenija. Naravno da svako može oceniti opravdanost zahteva po hitnom postupku. Ali da vidimo, šta to PP Stojković želi hitno da nam pojasni u vezi člana Zakona koji je decenijama nepromenjen i u vezi čega postoji obimna sudska praksa. Za strpljivog čitaoca sa mazohističkim porivima evo linka ka njenom obrazloženju - LINK-1 A evo i predloga autentičnog tumačenja:
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Odredba člana 2.stav 2.Zakona o autorskom i srodnim pravima glasi:
„Autorskim delom smatraju se, naročito:
1) pisana dela (knjige, brošure, članci, prevodi, računarski programi u bilo kojem obliku njihovog izražavanja, uključujući i pripremni materijal za njihovu izradu i dr.);
2) govorna dela (predavanja, govori, besede i dr.);
3) dramska, dramsko muzička, koreografska i pantomimska dela, kao i dela koja potiču iz folklora;
4) muzička dela, sa rečima ili bez reči;
5) filmska dela (kinematografska i televizijska dela);
6) dela likovne umetnosti (slike, crteži, skice, grafike, skulpture i dr.);
7) dela arhitekture, primenjene umetnosti i industrijskog oblikovanja;
8) kartografska dela (geografske i topografske karte);
9) planovi, skice, makete i fotografije;
10) pozorišna režija“
Saglasno navedenom, ne može se smatrati kao autorsko delo iz člana 2. stav. 2. tačka 9) Zakona o autorskom i srodnim pravima, i uživati autorsko pravnu zaštitu, svaka rutinski izrađena fotografija, koja se pojavljuje i preuzima u elektronskom obliku, bez obzira da li je originalna duhovna tvorevina autora.
Ovo autentično tumačenje objaviti u "Službenom glasniku Republike Srbije".
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Da vidimo kako to PP Stojković tumači ovaj, za nju, sporni član Zakona:
"Ovu odredbu treba razumeti tako da se kao autorsko delo smatraju samo ona dela koja ispunjavaju uslove iz člana 2. stav 1. Zakona o autorskom i srodnim pravima i predstavljaju originalnu duhovnu tvorevinu autora, izraženu u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu, sadržinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštavanja njegove sadržine".
Pošto u tumačenju nije naveden stav 1. iz člana 2. Zakona, da pogledamo šta piše u Zakonu:
1. Autorsko delo
Član 2
Autorsko delo je originalna duhovna tvorevina autora, izražena u određenoj formi, bez obzira na njegovu umetničku, naučnu ili drugu vrednost, njegovu namenu, veličinu, sadržinu i način ispoljavanja, kao i dopuštenost javnog saopštavanja njegove sadržine.
Pa ovde PP Stojković jednostavno prepisuje stav 1. koji zapravo i daje tumačenje šta je to autorsko delo. Kakvo je sada to "tumačenje". To bi bilo isto kada bi u jutarnjem programu Medijskog javnog servisa građana voditelj rekao; "Dobro jutro dragi gledaoci, danas je nedelja 24. januar 2016. godine." Kamera zatim švenkuje na PP Stojiljković koja odmah gledaocima daje autentično tumačenje i kaže: "Ovu izjavu voditelja treba shvatiti kao da je danas nedelja 24. januar 2016. godine." Razdragani gledalac poliven hladnim tušem ovog autentičnog saznanja skače iz svoje fotelje i razdragano viče: "Hvala Medijskom javnom servisu na ovom autentičnom tumačenju, zauzvrat plaćam dve takse na brojilo. Hoču da platim dve takse ili nijednu".
Dotaknuti ovim iznenadnim otkrovenjem, pohitajmo dalje da vidimo šta još ima da nam kaže naša uzdanica u parlamentu:
"Saglasno navedenom, ne može se smatrati kao autorsko delo iz člana 2. stav. 2. tačka 9) Zakona o autorskom i srodnim pravima, i uživati autorsko pravnu zaštitu, svaka rutinski izrađena fotografija, koja se pojavljuje i preuzima u elektronskom obliku, bez obzira da li je originalna duhovna tvorevina autora".
Znači, kada smo posle toliko decenija života u neznanju, najzad postali autentično svesni, autentični tumač nas obaveštava da "rutinski izrađena fotografija" nije autorsko delo. Pošto smo mi nestručni, pogledajmo šta piše u Rečniku srpskog jezika Matice srpske -Rutina: veština u poslu postignuta iskustvom, praksom, uvežbanost; postupanje po navici, ukorenjena navika. Dakle, autentično nam je rastumačeno da vešti i uvežbani u poslu ne mogu našraviti autorsko delo. Ili je možda autentični tumač mislio da kaže da nešto što se radi mahinalno i po navici, ne može sadržati lični pečat, odnosno odražavati čoveka kao duhovno biće, već čoveka kao mehaničko biće. Ali to pada u vodu, jer već u sledećem delu rečenice autentični tumač kaže: "bez obzira da li je originalna duhovna tvorevina autora". Pa ovo je genijalno i zavređuje kandidaturu za Nobelovu nagradu. Dakle, autentični tumač, nam kaže da nečiji rad koji je proizvod motorike čovečije, ipak može biti originalna duhovna tvorevina, ali se ipak neće štititi Zakonom koji štiti originalne duhovne tvorevine i to naročito tvorevinu iz stava 2. tačka 9. Zakona.
Genijalno, pa kako su naši sudovi uopšte radili dok im autentični tumač PP Stojković nije rastumačio. Dakle, ovo je vrhunac umeća - izmeniti Zakon ne praveći izmene, već ga izmeniti ovako "autentičnim" tumačenjem.
Nama pilićima jedino ostaje da zahvalimo Gordani Čomić, blogeru ovdašnjem i narodnom poslaniku, što je omogućila stručnoj i zainteresovanoj javnosti da iskaže svoj protest i upozori na posledice usvajanjem ovakve gluposti. Naime gospođa Čomić je dostavila redsedniku Narodne skupštine, šefovima poslaničkih grupa i članovima odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo sledeći materijal: strana 1, strana 2, strana 3, strana 4, strana 5. Jer javnost i nije mogla na drugi način da stavi primedbe na ovo zbog "hitnog postupka"
Hvala i predsedniku skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje LINK 2 gospođi Vesni Marjanović uz malu opasku da ne želimo nadvlačenje konopca između SNS i DS, već očuvanje ovo malo pravne države koju imamo.
Hvala Goranu Jordanskom za ljubazno ustupljenu ilustraciju, i najzad hvala Urošu uvek spreman da ustupi mesto na blogu.
Reagovanje Foto-saveza Srbije:
Dragan Babović - "Autentično tumačenje zbunjivanja" LINK 3
Ponedeljak 25. januar u 12h, konferencija za štampu u centru UNS LINK 4