· celodnevna skolska nastava (jednosmenska) sa minimalno dva obroka
(za sad je o tome pricao predsednik nacionalnog prosvetnog saveta, inace u dverima. slicnosti se stvarno pokazuju na cudnim mestima). korist koju ocekujem inace je da deca imaju gde da budu tokom dana, da im se obezbedi prostor i vreme i za druzenej i za vannastavne aktivnosti tipa sporta, umetnosti, blejanja i slicnog.roditelji bi pak mogli da rade uz bar malo osecaja da drzava necemu sluzi.
· manja odeljenja sa dovoljnim brojem asistenata u nastavi
ovo je vezano za kvalitet nastave. proces ucenja u kojem je s jedne strane jedan nastavnik, preumoran i premalo placen a s druge strane otvoreni skup dece ima svoju logiku u smanjenju troskova na obrazovanje po kriterijumu svetske banke, ali slozicemos e da svetska banka i nema bas previse uspeha u resavanju konkretnih problema pa da ih zaboravimo za trenutak. drugorazredni internacionalni sluzbenici koji crtaju sme upravljanja trecerazrednim nacionalnim sluzbenicima nisu resenje. naprotiv.
· sredjene infrastrukturne uslove
pricamo o toaletima u 21. veku. o grejanju. o sistemu odvozenja i dovozenja dece koja ne bi trebalo vukove da srecu na svojoj desetokilometarskoj setnji do skole.
· kvalitetnija nastavna sredstva (tablete umesto udzbenika)
kosta kao jedan komplet udzbenika. ne sece se drvece, nije tesko 15 kilograma kada se stavi u ranac, vecini dece koja sada ide u skolu i onako ce sluziti za sve. ubacite ga u obrazovni sistem.
· vise nacionalnih testiranja (na kraju svakog razreda)
uvedite jedisntveni kriterijum da bi deca mogla medjusobno da se izmere. odeljenje sa 30 vukovaca mozda i moze postojati ali hajde onda da ih ne merimo na lokalnom nivou. testovibi svakako trebalo da budu primenastecenog znanja u necem realnom. ima i bubanje latinskih naziva svoju svrhu ali ne svima i ne uvek.
u sustini bih se zadovoljio da neko proracuna koliko bi sve ovo kostalo i koliko bi vremena trebalo da se bar priblizi necem zeljenom.