Pre tacno deset godina, zavrtela se ova nasa platforma u beskrajnom prostoru interneta I evo nas jos uvek na njoj.
Njen “bioloski” otac, Dejan Restak, je zamislio ovaj blog, kao mesto na kome ce se sretati poznati sa nepoznatima i razmenjivati misljenja, ideje, naprosto razgovarati, otuda i onaj prefiks VIP.
Tako je na pocetku tu bilo puno poznatog sveta iz raznih sfera javnog zivota, politike, kulture, umetnosti, pa su sa nama svoje misli delili Goran Markovic, Svetozar Cvetkovic, Goran Svilanovic, Dinkic, Tamara Skroza, Sergej Trifunovic, Mica Markovic, Dule glavonja, Jasmina Tesanovic, Gordan Kicic,….i mnogi drugi, ciji spisak imena mozete videti u arhivi ovog portala.
Najvecu pometnju je svojim tekstovima i komentarima napravila dramaturskinja-Je l se tako kaze?:)- Biljana Srbljanovic i u startu napravila veliku pometnju. U to vreme se po gradu prepricavalo sta se na blogu desavalo, jer su teme o kojima je pisala bile one najaktuelnije.
Paralelno su svoj zivot vodili i blogovi drugih sadrzaja, pa se tako izdvojila i ekipa obozavalaca tekstova Tanje Jakobi, gde su se nizali komentari danima dostizuci i cetvorocifreni broj-pa se onda taj obicaj sprecio uvodjenjem trajanja bloga za komentarisanje na 7 dana.
Na isti nacin je bila popularna i Olga Medenica, autorka specificnih tema i senzibiliteta, koja je uspela da isprovocira iste takve replike, a ciji je blog Histerija, koji broji vise od 2000 komentara, usao u legendu.
Omiljeni su bili i blogovi Srdjana Mitrovica, koji je pisao o filmu, muzici.
Velika senzacija su bili tekstovi Bobana i Pedjice, jer nikada pre nije postojao prostor za gej price na nekom popularnom javnom mediju.
Kako je nase sajber druzenje pocelo u nemirnim vremenim, koja jos uvek traju, tekstovi su bili vrlo inspirativni za burne reakcije, pa su se i u tom smislu izdvajale neke nase kolege, pre svih cuveni Zokster, koji ni za milimetar nije odstupao od svojih principa i ostrine-zapamcen i kao ljubitelj neobicnih foto priloga- cije se bitisanje na ovom mestu sporazumno, posle raznih rasprava, zavrsilo i on vec godinama ima svoj veoma posecen blog, koji je napravio i vodi, nekdasnji, meni veoma drag blogre B92, oibibio. Moram da pomenem, da je Zokster autor knjige “Tisina u Aberdarevoj” koja govori o bombardovanju zgrade RTS-a, po kojoj je Janko Baljak, takodje nas nekadasnji kolega, snimio film.
Zokstera sam upoznala i super je lik.
Drugi “eruptivni” bloger je bio cuveni Milutin Mladjenovic, vise puta banovan i vaskrsnuo pod raznim imenima, neverovatan lik, koji je u navali “osecanja” umeo da napravi pravi cirkus.
Inace veoma simpatican covek u pravom zivotu, skoro je pa mala maca.
Kada se kasnije pojavio i to kao autor, gazda Milutin, svi smo mislili da je to nas stari MM i neko vreme tog nesporazuma je trajao cudan odnos u kome novi bloger pise jedno, a svi ostali mu se obracaju u nekom sasvim drugom fazonu- on covek posle pricao, -gleda, ne zna o cemu se radi u cemu je fora a, cuti i trpi kao nov:)
U pocetku su se naravno prelezale i razne decije bolesti, kojima ni jedna nova stvar ne moze da odloli, pa su se uradjivali tudji komentari, brislai tudji blogovi, formirale grupe, organizovali strajkovi, registrovali dupli nikovi, izvodili mali dramski uradci, vodile bitke svim raspolozivim sredstvima-dosadno svakako nije bilo.
Pa vreme podpalublja iz koga su se izrodili mnogi novi odlicni autori.
Polako su odlazili poznati, a vodjstvo preuzeli obicni, anonimni ucesnisi.
Svasta se ispodesavalo za ovu deceniju, kada je sve pocelo, ja sam blogovala iz Toronta, Nsarski Iz Sent Lujsa, u medjuveremenu smo se mi vratili, a neki drugi otisli na razne strane.
Ljudi su se u medjuvremenu upoznali, ostvarila su se neka druzenja, sklopljeni i neki poslovni aranzmani, pa i poneki brak:)
Blogozajednica se organizovalai i za neke konkretne stvari-danima se protestovalo ispred crkve Sv. Marka u znak podrske Dejanu Anastasijevicu, novinaru kome je podmetnuta bomba ispod prozora, inicirano je postavljanje spomen ploce glumcu Draganu Maksimovicu, koji je tragicno izgubio zivot, pomagalo se na razne nacine onima kojim je pomoc bila potrebna, organizovan je odbor za resavanje problema izmedju RFZO i majki dece sa posebnim potrebama, organizovana je manifestacija 1000 zdralova u znak podrske Japanu posle serije prezivljenih katastrofa-inicijatori su bili KuKu i Uros , organizovane su dobrotvorne aukcije, prikupljanje potrebstima za kriticne situacije, protestni skupovi, potpisivanje peticija i sl.
Bilo je i vise promocija knjiga nasih blogera, zurki i druzenja- moram da izdvojim zurke koje je organizovala Vesna Knezevic Cosic kod sebe i na Krivom Stojku, gde je bio organizovan i zabavni program.
Pa izlobe nasih umetnika, Mikelea, Stjepana, Lavande,…
Izuzetni domacini blogerskih okupljanja su bili i Milan, Brajovic, Goran, Spira,….
Mnogo ljudi je proslo kroz ovaj nas prostor, neki su se povukli, neki novi su pristigli.
Meni licno je zao sto nekih od njih vise nema na crti, kao npr- oibibio, kafa je gotova, pufna, mimi, sestre Bogavac, kamicak, aniram, dzoni011, di hard, Adam Weisphaut, Dawngreeter, Nikolic777, Lambros, Cult, Miki Medic & Covek u belom:)….volim sto trener i florjan barem povremeno svrate.
Na zalost, neke od nasih drugara smo zauvek ispratili- Coleta, Jasnu Hag, Nekog iz mase i pre neki dan Dr Ma.
Blog je doziveo razne metamorfoze, al je ipak opstao i ostao mesto na kom se okupljamo da izrecikliramo aktuelnu problematiku ili neka sopstvena razmisljanja i teme koje nas interesuju, bez obzira na sve, fajtove, neslaganja, jos uvek smo tu i vise puta pokazali da moze da bude i ok i konstruktivno.
Ovo je jos uvek najveca i najposecenija platforma ove vrste u regionu, deset godina nije mali broj.
Ovom tekstu nedostaje dopuna od vasih secanja, impresija, onoga sto vam se dopalo i ono sta nije, onoga i onih koji su na vas ostavili utisak, tek tada ce biti zaokruzen blog.
Cestitam svim, bez vas ovaj blog ne bi imao smisla.