Spavala malo duže jutros.
Sanjala nešto.... u gornjem desnom uglu
ekrana sna se pojavi ono pisamce kome se uvek obradujem.
tu se probudim....
Stavljam kafu, komp i ja podižemo operativni sistem istovremeno.
ne mogu da dočekam....vidim da su stigli i neki mejlovi...
ali prvo gledam blog. Tu je. Poruka.
Ma, naravno da znam šta u njoj piše:)))Telepatija?
Neka se posebna vrsta bliskosti razvija među nama, narode.
Ili to ja tripujem?
Neki moji, ovi iz realnog sveta, misle da bežim od stvarnosti u blog.
Ja ne mislim tako, za to sam oduvek koristila literaturu.To i dalje radi.
Znam da sam navučena. Elaborirali smo to već, više puta.
Ne, stvarno mi ne nedostaje komunikacije, razumevanja, ljubavi
i pažnje u realnosti...
Ali ovo je drugačije. Ima nečega u tom dvodimenzionalnom povezivanju
mislima i rečima...I nije istina da može da se uđe u neki lažni identitet.
Ono što zaista jesmo procuri između redova, kad tad...( a najčešće odmah:))).
I kod onih koji su beskrajno talentovani, uspeli da se izdvoje
potpuno novim, specifičnim jezikom i izrazom, i postanu blog legende.
Ne mislim da je njihova namera bila da stvaraju lažni identitet, već da
iskoriste mogućnost novog medija i poigraju se vlastitim egom.
Ko to sve piše blogove, i zašto? Da li je pokretač zaista samo sujeta? Želja za
tim da se postane neko, simulacijom, mimikrijom, relativizacijom istine,
a bez stvarne želje da se sve to zajedno preoblikuje u stvarnost.
Da li su zaista mogućnosti ogromne, a odgovornost nikakva
(kako kaže jedan od meni omiljenih blogera),
ili je blog najdemokratičniji oblik komunikacije, jer omogućava
instant razmenu mišljenja između autora i čitalaca, gde je autor izložen
potpuno, i samo od njegovog znanja, sposobnosti i talenta zavisi hoće li
biti čitan ili pročitan?
Da li je blog savršena slika nas nesavršenih?
Da li je u tome tajna naše stalne potrebe da budemo tu?
Pukne i meni film, da se razumemo. Prošlog leta, jedva da sam procedila
koju na blogovima. Nepotrebni sukobi, nadrndani komentari...
i pokoja teška glupost. Bude i smor do neba...
Ali, tako je i stvarno. U životu.
A u životu, kada si u kontaktu sa nekim ko ti ne prija, ne možeš da se izloguješ.
Ni da isključiš komp.
Jesmo sada ovde, ali zaista ne mislim samo na blog B92.
Većina nas učestvuje i na drugim blogovima.
Znam neke koji su se skinuli. Cold turkey.