Sa popularnom muzikom sam se susrela josh u pelenama.
Tada se vrteo vinil ispod igle, koja je krckala, pre nego pronadje s pochetka ploche, ulaz u narezani zljeb,a ja treptala u kolicima.
U nekim sluchejvima, se to krckanje chulo i na nepredvidjenim mestima, jer je od uoptrebe doalazilo i do sluchajnih oshtecenja preko nasnimljenih linija, narochito posle nekih proslava- secam se scene pranja plocha od kolacha- ali na to niko nije obracao paznju, jer posle nekog vremena, svi su vec navikli gde i kako ce se pojaviti dodatni zvuk.
Ploche su bile zakon i pored gramofona svaka pristojna kuca je posedovala i rado Nikola Tesla, koji je bio bazichni aparat u tom smislu, ali njegovo slushanje je bilo bez specifichnog rituala koje je predhodilo pushtanju crnih, sjajnih plastichnih nosacha zvuka.
Prvo se odabere odredjena plocha sa specijalne police, proveri se na omotu zeljena pesma, na kojoj je strani i koja po redu, spusti se dragocena plocha znalachki na osovinu, povuche ruchica sa iglom, klik i pazljivo spustu na izbrojano udubljenje pre zeljene stvari. Sve to u specijalnoj pozi izvijenih ledja i ruke pod uglom, dok je glava nakrivljena kako bi oko u iskoshenoj poziciji moglo sve da premeri.
Singlovi su neko vrme bili brojniji i ja se secam jednog, koji su skoro svi imali. Ne znam kako se zvala pevachica, al je refren ishao ovako: uz te balalajke zvuk i uz mandolina pesme, sedi tuzni Vladimir, napushten sam, napushten sam,...mozesh misliti, al bio veliki hit!
Neshto malo odraslija, ali josh uvek sa presvlachenjem lutki, sedim ja jedno leto u Kotoru sa starijim drushtvom u letnjoj bashti gde svira Korni grupa. Mama me cheka ispred i posle ce da me sramoti tim chinom, ali je jedino tako pristala da me pusti i ja posle nekog vremena potpuno zaboravim na nadolazeci incident, slushajuci Dadu Topica, tadashnjeg frontmena, kako peva svetlo u sobi broj 5.
Ej bre, pa nisam spavala celu noc!
U onoj velikoj zemlji su vladali festivali i svi smo ih pratili, veoma chesto zbijeni s komshilukom. Beogradsko prolece, Zagrebachki, Opatijski, Splitski festival, Vash shlager sezone u Sarajevu. To su bile prilike da se pevachi predstave i promovishu svoje nove hitove, koji su se posle pojavljivali na A strani, pozicija broj 1 njihove nove ploche.
Tek kasnije su se snimali projekti, koji nisu bili vezani za neku od ovih manifestacija.
Sutradan smo svi pevushili ono shto je bilo vredno i vecina tih pesama je ostala i do danas.
Posle Splitskog festivala, kada se ode na more, chim udjesh u lokalni autobus, sachekaju te zvuci pobednichkih kompozicija i ti kada se vratish kuci, sasvim normalno pevash-na kantunu kuca stoju, mala kuca 'judi moji, u njoj Ane dane broji, noci broji 'judi moji,...i nije ti neprijatno.
Posle je doshao Mesam i Novi talas i to je poslednje shto je ostalo i shto se i dan dans slusha sa onih, medju sobom izgubljenih prostora i nishta shto je stvaoreno kasnije nije uspelo da sve te melodije gurne u zaborav.
Uostalo, slichno je i na svetskoj sceni. valjda je ta energija tada bila mnogo kreativnija i iskrenija.
Nishta vishe nije kao pre, pa evo legendarni semenkar ispred bioskopa Yugoslavija i obliznje osnovne shkole Munja, otvorio svoju radnju pod firmom MISS- Munja i sinovi semenkari.
Pa ja eto otvorila ovaj caffe da se podsetimo nekih dragih melodija i atmosfere, ako hocete da zajedno slushamo ploche:)))
Ja donela za svakog po neshto- pa vi dodajte iz svoje kolekcije secanja, ako ste raspolozeni.