-Bože, ovi Amerikanci, joj de, crnci naročito, uopšte nisu vaspitani...
-Da, mogao je da nas pusti da uđemo, ali ne, morao je prvi da uđe....
Nije čuo kraj komentara jer su ih vrata već uvela u hladovinu velikog tržnog centra, a on je ostao da stoji zbunjeno na vrelom asfaltu. Zašto su to rekle? Hteo sam da ih pustim, ali nisam više mogao da se vratim, nije u redu...
Vratio se u tržni centar i našao ih u jednom od mnogih kofi šopova. Mislim da je američki kofi stajao još danima zelepljen za dva dušnika nakon što im je prišao i na tečnom mađarskom rekao:
-Izvinite, ali niste u pravu i nije lepo to što ste rekle! Želeo sam da vas pustim, ali videli ste i sami da su vrata već krenula i da nisam mogao ništa da učinim. Nije lepo što generalizujete i stavljate nas u isti koš, nisu baš svi "Amerikanci nekulturni" niti su svi "crnci nevaspitani"....Dok se okretao i odlazio čuo je reči:
- Izvinite, ali stvarno nismo očekivale da znate mađarski...
To je bilo to, taj momenat kada je izašao na ulicu i rekao sebi:"Todd, ne propuštaj ovu priliku, zbog ovoga si deset godina učio mađarski, neće naići bolji trenutak".
Kada je prvi put došao kod mene u Novi Sad, seli smo u hlad ispod drveta, a onda je moj pokojni ćale, Bratislav Bata Stanković, doskakutao, seo na travu kod njegovih nogu, nasmejao mu se plavim očima, pružio ruku, prisno mu se naslonio na kolena i na čistom mađarskom rekao: "Dobro došao prijatelju, kako si? Ja sam čika Bata, Vlastin tata, pričala nam je puno o tebi, baš mi je drago što si nam stigao. Kako si putovao? Jesi gladan? Čekaj, čekaj, ja ne pijem, ali bi mogli prvo da popijemo jednu palinku, a?"
Nakon prvog šoka, Todd je krišom, da mi ne vidimo, pustio koren ispod plastične stolice na kojoj je sedeo i, evo, već više od decenije vraća se redovno da ga zaliva. Nekad na EXIT, nekad na kobasicijadu u Turiji, nekad za rođendane, Novu godinu, nekad tek tako, na žurku bez povoda, zbog letnjih dana kada sedimo ispred televizora, ispijamo ledeni nes eš nezunk stare američke filmove koji, na njegovo veliko oduševljenje, nisu sinhronizovani.
Ja živim u nacionalno šarolikom delu grada i u prvo vreme, dok se komšije nisu navikle, bilo je odlično gledati ga kako takav, sa tim dredovima i naočarima na nosu, prilazi čika Andrašu, tetka Roziki ili Etelki i obraća im se mađarski. Lepota. Sada su već svi na jo napot, jo vogy?
Njegova perspektiva Srbije drugačija je od moje. Došao je prvo kod mene i vremenom su u krug njegovih prijatelja i poznanika ulazili samo oni na koje sam ga ja upućivala i nešto malo kolateralne štete. Tako je mr Williams stekao utisak da je Srbija potpuno cool. Svi pričaju engleski, puno polažu na dobar stereo i prate svetsku muzičku scenu, čak se u velikoj meri bave muzikom, filmom, slikarstvom, poslednje pare odvajaju za koncerte, poseduju kuće ili stanove plus vikendice i čamce na Dunavu, gaje dobro povrće, nisu rasiste, a on u Srba ne prepoznaje ni nacionalizam.
- Znaš, u Americi sam kao black i dan danas izložen rasizmu. I jasno mi je kako to funkcioniše. Ja sam crn, a oni su beli. A kako se vi međusobno mrzite kada ste svi iste boje?
E, moj Toša....
A Toša, kao jedan pravi DJ Slakerus Maksimus, našao se kao kod svoje kuće. Telep ga podseća na kuću blizu reke u Sakramentu, gde sa majkom često sedi na tremu i duva, kobasice u Turiji najbolje su mu na svetu, pivo mu je extra, slatkiši na vašaru kao iz kalifornijskog detinjstva, pljeskavice mega. Čak se i na drum & bass, njegovo potpuno i ultimativno muzičko zadovoljstvo, navukao na EXIT-u.
Stigao je oko sedam uveče i umoran seo da jede, a ja sam ga požurivala da krenemo, pa da krenemo, pa da krenemo...Kada smo stali ispred velike bine na koju je zakoračio Rony Size, stvorila sam čudovište.
"Hey you guys! Todd is a dj! Ha! Anyway, check out my latest drum and bass mixes at http://www.virb.com/q_the_physicist
U Guču verovatno ne bih otišla da nije Todda. To je za njega veseli festival na koji ljudi dolaze jer jako vole muziku. dot.com.
Kada nam je prilazio tip sa likom Ratka Mladića sa tri podignuta prsta ponavljajući:
- Živela Srbijaaaa, dole Amerikaaaa, sveta srpska zemljaaaaaa...,Todd mu, vesela oka i sa podignutim palcem, odgovara:
-Yeah, man, Serbia is great and this festival is great, I like truba!
I još jednom, kada je alkohol uzeo danka, neki klinac mu je, sva sreća na srpskom, rekao:
- Vidi, ja ću da te koljem, JA, razumeš?
A, ovaj srećan, maše.
Osim onog Mladića i ovog potencijalnog koljača, dobro smo prošli. Bio je glavna zvezda, pivo smo dobijali džabe, ljudi su nam izašli u susret da kamerom zabeležimo sve što smo hteli, i klopu smo kuvanu dobili - kupus u saču.
U kolima do Novog Sada je jedno trista puta ponovio da se mora u Guču vratiti na sva četiri dana, a ja sam mu rekla:
- E, nećeš vala!
Eto, za deset godina samo ta dvojica. Ne znam da li je prosek ili je samo imao sreće? Ili je takav da osvaja osmehom? Amerikanac, koji mađarski priča u Srbiji, pomalo srpskog u Mađarskoj, i mađarski u Americi, i nikada, gotovo nikada, nije izgubljen u prevodu.