(lūdus m. игра (igrá) f. juego m. spel n. (a game with a winner), lek (a game without a winner) játék m. Spiel n. משחק m. jeu m. gioco m. leikur m. ....)
Igrate li se?
Igra je reč koju koristimo u različitim kontekstima, od najopštijih http://en.wikipedia.org/wiki/Game do naučnih http://en.wikipedia.org/wiki/Game_theory Uz reč "igre" dodaju se različiti pridevi (ili glagoli ili imenice) koji joj bliže određuju upotrebu: dečje, ljubavne, erotske, bračne, školske, sportske, prljave, čiste, olimpijske, političke, ratne, svetske, naše, vaše, psihološke, verbalne, neverbalne, komunikacijske, medijske, obredne, religijske, muzičke, pozorišne, ekonomske, kockarske, strateške, taktičke, istorijske, jezičke, duhovite, satirične, kreativne, opasne, strasne, uzbudljive, bahate, rizične, velike, male, zavereničke, sudske, finansijske, štetne, državne, smrtne.......ili: - igre smrti, (što je verovatno najparadoksalnija sintagma koja može biti izrečena), igre nasilja, igre moći, igre ljudima, igre vatrom, igre životom, igre istine i igre sa istinom....spisak sintagmi je verovatno najduži za sve liste primera upotrebe neke reči.
Igra je važna reč.
Igra je proces u kojem učestvujemo, voljno ili nevoljno, priznajući ili ne, smatrajući je važnom ili ne.
Dok smo deca, igru smatramo prirodnom, potrebnom, svakodnevnom, stvarnom. Prvi znak da se, po stereotipima društva, stupa u "odraslo i kao - ozbiljno doba" su opaske tipa "ne igraj se time!" ili "ovo je ozbiljno, nije igra!" ili "to je dečija igra!", što se obično izgovara sa omalovažavanjem. A onda se, namrgođenih lica, učestvuje baš u procesu igre.Deca igrom i kroz igru uče, zovu nas da se igramo sa njima, probaju različite uloge kroz igru, istražuju, saznavaju, eksperimentišu, raduju se igri.Nešto naopako u nama zaboravi prirodu procesa igre i to "nešto" je ono što izgovara "nemam vremena sada!" kad dete zove u igru. To je ono što zaboravi da je (ako je) pročitalo išta o Aski ili Tom Sawyer-u. Takvi ljudi uvek učestvuju u igrama opasnim po druge ljude.
Theory of Games and Economic Behavior by John von Neumann and Oskar Morgenstern., stara već 60 godina, kao model je primenljiva u skoro svim društvenim sektorima.Na primer:
"The application of game theory to political science is focused in the overlapping areas of fair division, political economy, public choice, positive political theory, and social choice theory. In each of these areas, researchers have developed game theoretic models in which the players are often voters, states, interest groups, and politicians." (en.wikipedia)
Igra zahteva i volju i znanje. Zahteva da se pravila ne menaju u toku igre, zahteva da učesnici imaju svest o tome čega se ustvari igraju. Igra je jedan od najzahtevnijih procesa u kojima ljudska bića učestvuju, a najčešće ne žele ni da priznaju sami sebi to učešće.Ako i kada uopšte imam potrebu da napravim opštu podelu ljudi i društava, delim ih na "ljude sklone i nesklone igri" i ista takva društva.I ako i kada uopšte mogu da biram igre - biram šokirajuće, "play for shock" igre rečju, slikom, idejom, porukom, tako da provociraju stereotipe, neznanje i sve ono plesnjivo u ljudima što ljudi u sebi čuvaju braneći se nepotrebno od čarolije igre.Ništa sem takvih igara tako brzo i snažno ne podseti ljude da su zaboravili da se igraju. I onda su obično ljuti, povređeni, gnevni. agresivni...Ali se igraju.
Umemo li da se igramo?