Izuzetna mi je cast da moj blog bude domacin Vladimiru Ilicu iz Zrenjaninskog centra za razvoj civilnog drustva. JM
Postoje dve Srbije. G. Dinko Gruhonjić i dr Slobodan Antonić mogu se posmatrati kao njihovi predstavnici.
U poslednjem broju „Pečata" dr Antonić ovako piše o g. Gruhonjiću:
"Najkomičnije je, međutim, kako Mekartijeva opisuje susret sa Dinkom Gruhonjićem. "Novinar Dinko Gruhonjić, njegova supruga ekonomista i njihovo dvoje male dece žive pod pretnjom smrću, jer se on suprostavio `Obrazu`. Kada ga je videla žena koja nam je bila vodič, prvi put posle više meseci, bila je šokirana koliko je omršaveo i koliko je zabrinutosti bilo na njegovom licu. sav njegov zločin se sastojao u tome što je prisustvovao jednom antifašističkom sastanku na fakultetu, 2005. godine, koji su rasturili dvadesetpetorica u crno-odevenih muškaraca, uz usklike `zig hajl", mlateći i šutirajući prisutne". Skrivanjem isrcpljeni Gruhonjić svojoj irskoj koleginici se poverio i da su "tri druga novinara već uklonjena", pa Mekartijeva poimenice navodi Dadu Vujasinović, Slavka Ćuruviju i Milana Pantića."
Dr Antonić nastavlja: „o jadan Dinko! već tri godine u kućnom pritvoru, osuđen na smrt kao Salman Ruždi, omršaveo i iscrpljen strašnom patnjom! O, dajte da se odmah osnuje neka fondacija za pomoć jadnom, ugroženom branitelju evropskih vrednosti u Srbiji! Pogledajte samo tu smršalost, pogledajte samo tu patnju na njegovom zabrinutom licu! Troje već likvidirano, on je četvrti. brzo još jedan grant, brzo još jedan suport da ga malo utešimo! A možda bi mogao i Evropski parlament da donese neku rezoluciju "o zaštiti Dinka Gruhonjića, novinara i branitelja Evrope"? A možda bi mogao i savet NATO-a da razmotri mogućnost za akciju "Milosrdni anđeo II", kako bi se spasao ovaj "omršaveo" i "napaćeni" novinar?" (http://www.pecatmagazin.com/2008/12/25/lazne-istine-evrotranzicionog-novinarstva)
Dr Antonić ovde otvara dva pitanja: da li su novinari poput g. Gruhonjića stvarno ugroženi i da li oni sami stvaraju atmosferu vlastite ugroženosti kako bi došli do inostranog granta i suporta.
Što se odgovora na prvo pitanje tiče, u proleće prošle godine „predsednik Srbije Boris Tadić osudio je anonimne pretnje smrću upućene novosadskom novinaru Dinku Gruhonjiću, šefu dopisništva agencije Beta za Vojvodinu i predsedniku Nezavisnog društva novinara Vojvodine." Neonacisti su to prokomentarisali na svoj način: „Ova ološ od Tadića, našlo je ono da se busa u grudi demokratske i brani ovog džukca i daje izjave za javnost... U vreme kad se rešava sudbina Kosova, ono se bavi takvim stvarima, strašno!" (http://www.stormfront.org/forum/showthread.php?t=375890&page=7)
Aktivisti Stormfronta su bili nedvosmisleni: " "Tog skota treba ubiti, ne diskutovati o njemu" i "Dinko, znamo gde živiš"". Objavljena je i Gruhonjićeva fotografija. Stormfrontovski stav je bio sasvim jasan: "Морамо их пописати све до једног!
Наравно да требамо бити екстремни по питању издајица и таквог шљама!
На њихов ТЕРОР, одговорити ТЕРОРОМ!!!" (http://www.stormfront.org/forum/showthread.php?t=375890) Ulogu koju dr Antonić prepoznaje kod Mekartijeve tada je u percepciji Stormfrontovaca vršio B92: "Dinko jadničak sav uplašen priča na B92 kako se ne boji, samo se malo brine zbog familije......uplašio se par forumaša, pa stvarno je smešan i jadan, a da ne spominjem ovo za Tadića....komedija...... ...i da, odakle im to da je ovo neonacistički i rasistički forum, ovo je samo forum ljudi koji vole svoju rasu i naciju." (http://www.stormfront.org/forum/showthread.php?t=375890&page=5) Stormfrontovci su u Gruhonjićevoj priči takođe prepoznali način da se dobije "još jedan grant, još jedan support": "He, he! Sad će dotični šljam na sav glas da kuka kako mu se preti, kako mu je život ugrožen, da traži još više para od svojih zapadnih nalogodavaca, jer je on tobože ugrožen i sl...." (http://www.stormfront.org/forum/showthread.php?t=375890&page=2) U pretnje u koje je Tadić za razliku od Antonića poverovao, bila su uključena i Gruhonjićeva mala deca: „Moramo raskrinkati sve podrepaše i kukavice a kazna će ih stići kad za to dođe vreme. Ehej, a sinčić mu se zove David... lepo ime... i ima 8 godina, interesantno. " (http://www.stormfront.org/forum/showthread.php?t=375890&page=4)
Dr Antonić je imao sreću da dobija grantove i suporte bez rizika. Od Soros fondacije dobio je 1993. godine za svoju koautorsku knjigu $239.84 ... (http://209.85.129.132/search?q=cache:y00PXXreQEwJ:snap.archivum.ws/dspace/bitstream/10039/6250/1/REPORT93.doc+slobodan+antonic+open+society+fund&hl=en&ct=clnk&cd=8)
Ista fondacija mu je za istraživanje koje je izveo sa A. Sajc donirala $5,217.93 (http://209.85.129.132/search?q=cache:8QfEzL0VfKEJ:snap.archivum.ws/dspace/bitstream/10039/6254/1/REPORT97.doc+slobodan+antonic+open+society+fund&hl=en&ct=clnk&cd=11)
Časopis Nova srpska politička misao, čiji je dr Antonić jedan od najznačajnijih urednika, bio je od Fonda za otvoreno društvo doniran sa $13,099.80 (snap.archivum.ws/dspace/bitstream/10039/6255/1/REPORT98.doc -).
Naredne godine je časopis Nova srpska politička misao, od istog donatora dobio $8,803.64 (http://209.85.129.132/search?q=cache:4qJLnVEtui8J:snap.archivum.ws/dspace/bitstream/10039/6256/1/REPORT99.doc+snap.archivum.nova+srpska+misao&hl=en&ct=clnk&cd=3)
Američki poreski obveznici su preko USAID, odnosno preko Freedom House, takođe finansirali projekt čiji je dr Antonić bio učesnik. (http://www.cedet.org.yu/reports.html#II%20PROJECT%20PARTICIPANTS)
Kako piše dr Antonić, „novinar Dinko Gruhonjić, njegova supruga ekonomista i njihovo dvoje male dece žive pod pretnjom smrću, jer se on suprostavio `Obrazu." Kome se i kada suprotstavio dr Antonić?
On je postao disident 12. decembra 1989. godine, kada je kao funkcioner Saveza socijalističke omladine mesec dana prerano (Berlinski zid je već bio srušen) pokušao da ovu društveno-političku organizaciju pretvori u političku stranku.
Godinama pre toga rukovodio je organizacijom Saveza komunista na Filozofskom fakultetu. Ja sam mu bio zamenik.
Postoje dve Srbije.
Vladimir Ilić, Centar za razvoj civilnog društva