Htedoh da pišem kako od petka više nisam stranac na kraju sveta. Rekoh, postao sam državljanin Novog Zelanda. Ceremonija, kojoj je prisustvovalo oko 200 kandidata i oko 500 njihovih prijatelja i rodbine, je bila veličanstvena. Da li postoji neka druga zemlja koja ovako prihvata svoje nove gradjane? Maori grupa je izvela nekoliko pesama, uz obaveznu haku. Jedna od pesama me je toliko dirnula da nisam mogao da uzdržim suze, onako tiho - ali "hebi ga" - kako sam sedeo u trećem redu, jedna od devojaka koja je pevala je primetila i samo se nasmejala. Bio je to prvi put da je pokazala
Zabrinjavajuće je i opominjuće, što se par desetina pripadnika ovih grupacija okupila najpre ispred novosadske Saborne crkve odakle su klicali Ratku Mladiću ─ kasnije i u dvorištu Doma vojske Srbije odakle su, uz nacistički pozdrav ("Zig hajl") pripadnike nenasilnog antifašističkog skupa najpre fotografisali a potom ih zasuli kamenicama. Nakon (neblagovremene) intervencije policije skup je ipak okončan bez ozbiljnijih posledica.
Ipak, nameću se pitanja:
─ Ko bi bio odgovoran da je došlo težih posledica?!
─ Kako je moguće da neonacisti napadnu građane iz objekta koji pripada Vojsci Srbije?!
Ne pamtim maglu, ne pamtim jesen
ne pamtim kišne godine
ne pamtim nikad zimu jer moje
sećanje otopi snegove
jedni viču hej, čitaj Borbu,
drugi viču, čitaj Mladinu
Neko nad nama vrši oglede.
Hajde, usudi se i pogledaj u Poglede,
ovde je osmeh - dogadjaj.
Drage blog-komšije, posle još jednog u nepreglednom broju razgovora o novijoj istoriji, na blogu kod Tibora Jone (koji inače ima fascinantnu tehnologiju timskog rada na svojim tekstovima :)), palo mi je na pamet da napravim jedan mali eksperiment nešto drugačije vrste timskog rada.
Da li je efekat društvenih seksualnih inhibicija sličan zagađenju? Da li bi ohrabrivanje promiskuiteta bilo dobro za društvenu zajednicu?U zbirci kratkih eseja Stevena Landsburga, inače autora kultne knjige Armchair Economist (1993), pod nazivom More Sex Is Safer Sex (The Unconventional Wisdom of Economics), autor otkriva ekonomske uzroke i suštinu pojava veoma bithih za naše živote. Na početku knjige on pokazuje da ako bi seksualno suzdržljiviji ljudi počeli da vode ’’raskalašniji ‘’ život, čovečanstvo bi se suočilo sa manjim rizikom od seksualno
Evo stigoh iz Novog Sada...
Bilo je mnogo vise ljudi na kraju nego sto je na pocetku skupa delovalo. Ne znam 3/ 4/ 5 hiljada...Muzika je svirala Betovena sto je meni bilo bezveze, pre bih cula O Bella Ciao i nesto tako veselije. Onda su krenuli kratki govori, zasto sve ovo, cemu strah od fasizma i ovaj skup: predstavnici nevladinih organizacija ala Helsinski odbor za ljudska prava, ZUC, jevrejska zajednica, itd...Govori su bili OK ali sto je primetio Boban Kvirija niko nije pomenuo gejove i njihove prebijanje a u jednom govoru neko rece "fasizam nije rak ili AIDS vec nesto gore...sto
Jutros me je zvao deda. Moj rodjeni. Kaze doci ce (sad vec danas), u Novi Sad da ucestvuje na antifasistickom skupu. On ima 85 godina u uhapsen je u raciji 1942 i proveo skoro tri godine u logoru. U raciji mu je stradao i rodjeni brat. Tesko se krece i ima problema sa nogama jer se peske vratio iz logora, a onda opet peske sa partizanima stigao sve do Trsta.On ima licni ralog da dodje, i preci ce 60 kilometara u oba pravca da bi iskazao svoj revolt i svoj stav prema fasistima koji se okupljaju danas u nasem gradu. Svi vi koji ste mozda mislili da ne dodjete, da vas se to ne tice ili da se
Jedan sam se dan, nichim izazvano, tek dokolice radi, zapitao ko zapravo pise moje tekstove za ovaj blog. Znajuci dobro da to nikako nisam ja, jer kako bi, naoruzam se strpljenjem i tvrdoglavoscu da saznam ko je ja, kad vec ja to nisam.
Maskiram se i zauzmem busiju tako da mi postansko sanduce uvek bude pod paskom. Cekanje je pretvaralo sekunde u minute, minute u sate, sate u dane... Kad u nekom trenutku, tek sto je prosla ponoc, gluvo dakle doba, otvori se kapija na kuci i u ajnfor utrca jedna casna sestra. Tutne nesto u sanduce i zamakne niz ulicu. Ja brze bolje za njom
I'm not a Serb myself, just married to one. So I only understood about 10% of the jokes on these sites... but they seemed fairly funny to me. I showed them to my step-children who laughed hard but wouldn't explain anything, "You have to be a Serb to understand." Well, ok, you guys are Serbs, so maybe you'll understand. Are these funny or not? And are there any better funny sites about being a Serb? Because, you know, sometimes we just all need a laugh.
#1. You Know You're
Ja obožavam subotu. Subotom pravim veliko spremanje i konkurišem glasnom muzikom komšijama iz kafane Kalašnikov. Treba mi ritam dok ribam.
E ali danas je nedelja i to ne bilo kakva nedelja. Pa kako nam se i država uskoro ne bi zvala kao kafana u mom komšiluku u centru Novog Sada ritam je danas nešto drugačiji.
Danas sam učinio nezamislivo. Strah me je da vam priznam. Budite nežni prema meni. Cenite moju iskrenost.
Jeste li spremni za surovu istinu?
Potpisao sam radikalsku peticiju "Stop haškoj tiraniji".
Nisam kriv. Kriva je Sonja Biserko.
Evo kako se to desilo.
Slušao sam jučer intervju advokata Srđe Popovića ”Peščaniku”. Duhovito i uglavnom pametno. Slažem se s većinom njegovih ocjena. Međutim, u jednom se detalju ipak ne slažemo. U tom intervjuu, gospodin Popović kaže da je linija podjele u Srbiji (navodim po sjećanju, a ne prema transkriptu) danas ista ona koja je, navodno, uvijek dijelila srpsko društvo – na prozapadne i proruske snage.
Onako kako je gospodin Popović predstavio, radi se o nekoj dubokoj (i gotovo nepremostivoj) podjeli na dvije Srbije – od kojih jedna gleda prema Zapadu (a to znači: Evropi, Americi,
- prilog za pohvalu tuđih reči koje nalazimo u knjigama -
"Škola, braćo, škola, a ne zvona i praporaca!" - Dositej Obradović, davno
Verovatno svako od nas ima "svoju" omiljenu knjigu, citat, neku opštu poruku dobijenu, pa usvojenu od tuđih reči nađenih u knjigama na koje nailazimo sasvim slučajno. Tek vremenom većina počinje da "pravi planove" o tome šta, koga i kada čitati, tek vremenom počinje da se raspituje
Anom Politikovskajom i Aung San Su Ći
Podsećamo, pre godinu dana, ispred ulaza zgrade u kojoj je živela, u centru Moskve ubijena je jedna od vodećih ruskih novinarki Ana Politikovskaja. Velika i oštra kritičarka represivnog državnog aparata predsednika Vladimira Putina i njegovog rata u Čečeniji koji je predstavljen kao uspostavljanje ustavnog poretka u Čečeniji. Bio je to rat protiv civila, tvrdila je Ana. Do dan danas, ubice nisu pronađene, iako je svima sasvim jasno da je ona pala kao žrtva državnog terora Putinove državne mašinerije smrti. Snage bezbednosti,