Ovo je pismo mojoj drugarici, nekome koga jako volim i cenim, jer je bila tu uvek, kada smo se i smejale i plakale, kada sam posle bolesti " stajala na noge", samo za tebe je ceo ovaj Blog, na današnji dan.
Pre dva dana, tačnije u Četvrtak, delegirana sam u ime Odbora da odem u Ambasadu Francuske i da prisustvujem okruglom stolu povodom "Prevencije seksualne eksploatacije i prostitucije u Srbiji". Bili su pripadnici vlasti, opozicije, NVO sektora, ambasade. Eto i ja operska umetnica , dugogodišnja aktivistkinja, i profesor neko ko se davno još 2000 tih susreo sa decom ulice, radio sa njima i slušao najteže moguće priče. Neke od njih ste čitali.
- ево већ је десет свуд се шапуће, а ти место мене грлиш јастуче. (гђа Ражнатовић Цеца)
именом Зезана доста неуобичајеним за тамо крај шесте деценије кљокнутог века појавила се o сеоској слави Прокопију код газде Ђонпарића у сеоској нам кафани као нова певаљка у циган банди Мике Паганинија онако са мамљивом количином груди но да би је ома спопали локални полни осемењевачи осујетила би њена нераздвојна пратиља брката Вера Пламена,
Stvarno sam htela da prestanem da pišem jer se vidi samo politički angažman a ne ljudski, ali mi je stigla poruka koja me je bukvalno rasturila.