To je interesovalo i Olju Bećković koja je iskoristila Vučićevo gostovanje da mu nekoliko puta postavi pitanje "ZAŠTO BRE IZBORI?" na šta je prvi potpresednik vlade uporno ponavljao unapred spremljenu mantru "da proverimo volju naroda" iako to zapravo ne znači ništa.
I stvarno zašto izbori? Ima najmanje dva smislena odgovora na to pitanje:
Da neprirodna pozicija u kojoj manjinski SPS ima premijera dok državu sa izmišljenje pozicije prvog potpresednika vlade manje više vodi Vučić bude izmenjena. Drugi razlog može da bude i stvaranje velike koalicije sa nekom idejom.
A ništa manje logično nije da su oba odgovora tačna i da su deo iste priče. Dakle moguća je, kao u Nemačkoj velika koalicija.
Sa obzirom na krizu i nemanje svega i svačega a pravoslavlje zahteva repete dočeka nove godine po arheološkom kalendaru država je savesno i odgovorno i ažurno angažovala čuvenog madjoničara Šarla da obezbedi pučanstvu provijant za dočekivanje i tako to ... i poručila: ... sretno narode i časna reč biće bolje, do kraja godine a možda i sledeće ili već neke, samo budite strpljivi ... uostalom, ako nama baš ne uspe ... ŠARLO je uvek tu za vas ...
Unatoč tome po nekim, naravno zlonamernim (sic!), reakcijama evropskih posmatrača koji neprekidno prave razne ankete i rangiraju Srbiju uvek pri dnu liste efikasnih u ovoj oblasti, stanje se ne popravlja.
... (изборни) графит у Помпеји "ти упијајући воду вероватно си већ потонуо" - Помпеја, кандидати за Дуумвират у години ерупције Везува (79.г.)
Nije, zaista nije u pitanju upoređivanje ili nalaženje neke tajne veze ili obnova istorije kao majke učiteljice života a ponajmanje sve to ima veze sa sadanjim dužnosnicima na državnom ili lokalnom nivou, mada ni takvu mogućnost ne treba gurnuti pod tepih ako je neki od prevelike nadošle vode preostao. Ovde je reč o grafitima i samo njima. Dakle, grafit je poruka koja se šalje javnosti u bilo kom društvenom i urbanom okruženju I vremenu jer grafitičar je drugačije ne može saopštiti. Kaže se da grafiti pripadaju supkulturi velikih gradova i iskazuju, pre svega, mada to zvuči kao stereotip, buntovan stav prema građanskim normama. Što je manje slobode, lične i društvene u urbanom okruženju, grafiti na zidovima su brojniji i podrazumevajući deo urbanog jezika, aktuelne i autentične poruke. I onda, opet od početaka: "Zapanjen sam, o zide, da se još nisi srušio pod težinom tolikih gluposti napisanih na tebi!„ je pretekli grafit izgreban na zidu u Pompeji, onomad pre volje vulkana da sve to zatrpa. Od tada, Bilo je toga još kojekuda odvajkada pa posle radoznalog otkopavanja registrovane su poruke prenete grebanjem po zidu, posle uz napredak pisalo se kredom ili nekom biljnom bojom sve do danas kada se to čini sprejom. Grafiti traju, događaju se neprekidno kao deo bilo koje civilizacije mada nepriznat i u najvećem broju slučajeva nije dobro gledan.
Hrvatska pokušava da nađe način da nekompaktnost svoje teritorije, odnosno najjužnijeg dela: Dubrovnika i Pelješca, prevaziđe izgradnjom mosta ili specijalnog auto-puta preko BiH. BiH nije preterano naklonjena takvoj soluciji. Da li moguć širi kompromis, koji bi obe strane, uključujući i entitete učinio zadovoljnim. U BiH postoje još dva ’problema’, koje neretko potenciraju elite iz Sarajeva i Banjaluke. Naime, iz Sarajeva često zahtevaju stvaranje Distrikta koji bi ’objedinio’ glavni grad, tako što bi se tri opštine (istočnog) Sarajeva u RS i severni deo opštine Trnovo,
Početkom juna ove godine premijeri Crne Gore i BiH u Sarajevu parafirali su ugovor o državnoj granici, a državne komisije BiH i CG potpisale su ugovor o granici. Trebalo bi da usledi proces ratifikacije ovog ugovora.
Međutim, bilo bi pogrešno da BIH ne pokuša da granice sa CG reši arbitražom ili pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Naročito bi vlasti Republike Srpske trebalo da insistiraju na ovom pitanju, za početak blokiranjem ratifikacije u parlamentarnoj skupštini BIH, jer bi logikom stvari reon Sutorine od 75 km2 pripao opštini Trebinje. To bi se moglo učiniti
Ne znam da li ste uspeli da pratite, ali u moru koalicija, najava i opozicija pojavile su se i dve zanimljive opcije za izbore u Beogradu.
1. Brakus (hell yeah!) - 'Jeste svejedno'. I pored toga što kada vidim Čovića ne mogu da kažem da mi je baš svejedno, naziv ove liste govori mnogo o tome kako se građani opravdano osećaju.
2. #InternetLista
Govor Aleksandra Bekana Todorovića, počasnog i doživotnog predsednika Gradjanskog pokreta "JESTE SVEjeDNO"
...na vecerasnjoj Prvoj Početnoj i 18. Završnoj Tradicionalnoj Konvenciju Tačno u 18 na splavu Office pub na Zemunskom keju:
Dame i gospodo, drugarice i drugovi, braco i sestre, muskarci i zene, vi u paru i mi u samici – Dobro vece I dobro nam dosli, mada je potpuno svejedno i da niste i da jeste dan!
Dakle, putem sledećeg sms video zapisa i zvučnog pisma preko žice, (a iz okoline Starog Merkatora), obraćam se svekolikoj javnosti u ličnoj želji da joj predočim sve svoje brojne doktorate!
Aleksandar Bekan Todorović
mislim... ovi zaista ne liče ni na šta drugo do na crnostotinaše... pitanje je da li Putinov režim (bilo kao uzdanica bilo kao inspiracija) uopšte može da profiliše bilo kakav drugačiji vid otpora...
vest i naslov od malopre (do pre par minuta ista stranica je bila naslovljena: "Donjeck - oteto sedam demonstranata")
Donjeck: Oslobođeno 5 demonstranata
Bivši ministar unutrašnjih
Najtrajnija a samim tim i najuverljivija inkarnacija srpskog nezavisnog i alternativnog rock zvuka je novosadska grupa Obojeni Program. Bend funkcioniše pod vođstvom Branislava Babića Kebre od 1980. godine, što je izuzetno zanimljiva činjenica s obzirom da bi to trebalo da ih svrsta uz jugoslovenske legende post punka kao što su EKV i Disciplinu Kičme a u stvari oni su prvi album objavili tek 1990. a zasluženu afirmaciju kroz (rečeno veoma uslovno) širu popularnost su stekli tek polovinom devedesetih. Dakle i po merilima ondašnjih alternativnih bendova, Obojeni Program su bili (još dublja) alternativa. No kao što rekoh, devedesetih su ipak izašli na svetlost dana i koncertni album iz 1992. Prijatelju kočnice ti ne rade baš sve je nešto što mi još uvek ostaje kao svetla referetna tačka za domaći alternativni rock koji je na svetskom nivou ali i dodaje nešto neponovljivo svoje i ovdašnje.