Deca su dobila besplatne školske knjige.
Juče ujutru uz prvu kafu (u doba dana kada mojoj popustljivosti nema granica) sačekalo me na vratima dnevne sobe četvorooko razgaćeno saopštenje otprilike ovog sadržaja: iz razloga početka školske godine, a na ime (valjda) odštete, kupujemo robota koji se zove Tribot. Srećom, robot se očekivanim i nepogrešivim
pokusala sam ovo da napisem uvijenije ali mi nije islo -
Dakle, ja sam vegetarijanac. Da pokusam kratko – sanjala sam jedan san i prestala da jedem meso.
Naša deca
Vaša deca nisu vaša deca.
Oni su sinovi i kćeri života
koji žudi za sobom.
Oni postižu, ali ne preko vas.
I mada su sa vama, oni vam ne pripadaju.
Dajte im ljubav, ali ne vaše misli,
jer oni imaju svoje vlastite.
Možete udomiti njihova tela,
ali ne i njihove duše,
jer one borave u kući sutrašnjice do
koje vi ne možete cak ni u snovima.
Možete se truditi da budete kao oni,
ali ne tražite da oni budu kao vi,
jer život ne ide unazad, niti stoji.
Vi ste lukovi sa kojih
"Gde ides?" pita zena biciklistu. "Vodim u setnju dete koje je u meni", odgovara ovaj...
Ne bojte se, nisam iznenadno odlepila na geopoliticke teme. I dalje ih pratim sa bezbedne distance i bez zelje da doprinesem.
ovo pisem zbog slajfnice "izbaci blogera iz svoje vip liste".