Pre ravno 70 godina, u tzv. Novosadskoj raciji od 21. do 23. januara 1942., mađarski fašisti su pobili 1255 ljudi i to samo u Novom Sadu, i to samo onih kojima su precizno utvrđena imena. Lako je moguće da je žrtava bilo više (kao objektivna cifra se, u ozbiljnim razgovorima, uzima 1330), pre svega zato što evidentiranje ubijenih koji su po nacionalnosti Romi nikad nije izvedeno do kraja precizno - neki su naime popisani kao Srbi a neki, biće, uopšte nisu ni evidentirani.
Svi su oduvek sumnjali da je granica negde u Vojvodini, zar ne ? Pa ćemo je tu i tražiti. Takođe, prvi put ćemo Vam ponuditi opcije da odredite nivo vaše osetljivosti: dokle se može ići a da to mirno progutate ? Ne morate zaokružiti odgovor. Ali ćete se u sebi na kraju odlučiti, čitali ovaj tekst ili ne.
Svet je jedno šareno mesto, i vodiće te kuda treba, ako mu pustiš.
Ima još: svet šalje fer poruku kuda ideš i na šta treba da se pripremiš. Samo, moraš biti spreman i da čuješ ono što ti se šapuće, a nije baš lako uvek razlikovati ono što želiš od onoga što stvarno dolazi. Ja ponekad i sam pitam pa onda sanjam, često tu bude odgovora, ali to ume da bude komplikovano: svi ti podsvesni simboli i konteksti prave priličnu zbrku, i nekad ih je teško rastumačiti. Mislim da postoje i lakši načini, za one koji umeju da budu dovoljno opušteni i kada su
Gost - autor: Vukica Kotarić
(Vukica nema nalog na B92, i nešto nije sklona da ga otvori... ako bude zanimljivih komentara, to će je možda ponukati da to učini, nadam se...)
Zvala se Hermosa Diego... sa 16 godina, koliko je tada imala, izgledala je kao devojka koja je zašla u ozbiljan svet ženskih tajni, nevinog pogleda i naivnog smeha, ostavljajući bez daha svakog ko je ikad imao priliku da barem pet minuta udje u njen svet. Vitka, kako samo mogu biti devojčice toga doba, lako je koračala
Kada sam ja krenuo nekim putevima kojima sam tada morao, kada sam prestao da budem dobar za nju, uradila je ono šta je trebalo da je ostavim. Ja sam tako učinio i sve to je ok. Tada nisam baš mislio da je ok, ali sada je nekako još više poštujem zbog toga.
Osećaji poput toga se teško zaboravljaju i ljudi pate. To traje. Neki kažu, 50% vremena koliko
Frank: "Recently, I was honored to be selected as a judge at a chili cook-off. The original person called in sick at the last moment and I happened to be standing there at the judge's table