U Budimpešti je, u poznim godinama života, preminula Julijana Aleksov, dugogodišnja vaspitačica iz Lovre, jedinog sela u Mađarskoj sa većinskim srpskim življem. Sledi njena životna priča, zabeležena pre nekoliko godina, u njenom domu u Lovri.
Strpljivo i polako, onako kako se uvek obraćala svojim zabavištarcima i svima
Sretnem Jovudokrova jesenas u našem rodnom gradu i čovek mi ispriča kako je preko neke naše turističke agencije za debele pare dobio posao u Španiji. Fizički doduše, ali Jovadokrova u tom trenutku nije imao mogućnost da bira.
Lepo se tamo snašao i htede, kaže, posle da im se zahvali u medijima što su mu to omogućili, ali niko nije hteo da objavi njegovu priču, pa čak ni fotografiju. Kažu, žalimo slučaj, jer se dotična turistička agencija već reklamira kod nas i jedan je od stalnih komintenata, tako da joj vaša reklama nije potrebna.
He, pa nisam ni ja
– Jednom mi je pričala kako su se sve njene dečje igre
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном