Ja nemam reč dovoljno široku da obuhvati ovaj gest.
Čekam evo već dva dana da Jelica okači ovaj klip koji sam joj ukrala na FB. Pa rek'o - ja ću. Zato što je ovo nešto što me pomerilo na sunčanu stranu i više od ovog dugo čekanog proleća. Zato što je jedan drugar na FB ispod klipa ostavio komentar – "Ipak ima nade za ovaj svet" ... a nije neki cveće-ptičice-mala deca-ludi optimizam lik.
Bez pretenzija na analize – je ne poznajem oblast dovoljno…Samo poziv na razgovor.
Iznenađenja godine:
Rođendanska depresija.. Ma jok, on je duhoviti mrgud svakog dana svog života. Moj gost danas, zule73 u jednom otvorenom, malo bezobraznom, ne skroz pismenom (ispravljala sam malo ;) pa odustala), ali nažalost sasvim istinitom tekstu.
i druge trice i skraćenice
(naknadno utvrđujem da je ovo tekst sa puno zagrada)
Papazjanija kao i obično. I preskakanje. U glavi. Asocijacije koje osim mene niko ne bi mogao da poveže u smislen niz. A ni ja ne garantujem da je smislen. Al' mogu da probam.
...sa njima ovakvima.
Nemam pojma kako je moj brat naišao baš na ovo (nadam se nema devojku tamo.. ipak je to '92. godište) ... tek kradem mu ovo sa FB da podelim sa vama.
Oni su savršeni.
... ostalo je nas par, njenih siročića.
Bukvalno.
Opet se ovih dana puno vozim busevima. Lica i glasovi. Priče. Ispričane, izmišljene, nadovezane, razvezane, bez početka i kraja. Neke viđam češće od drugih. Polako sklapam priče. Izmišljam ustvari.Trudim se da gledam, ne da slušam.
Domaćica u opštim crtama
Ponekad se pitam kako su naše majke sve stizale.. radile, čitale nam bajke, peglale muževima košulje, svaki dan imale za ručak kuvano. Ja kad uspem tri dana za redom da skuvam nešto, ponosna sam na sebe kao da sam odbranila magistarski na nekom privatnom fakultetu. Ako je sva tri dana i jestiv onda sam ponosna kao da sam isti odbranila na državnom.