Bolešljivi dečak je bio veoma radoznao i gotovo svaka reč koju bi izgovorio bila je pitanje: Zašto? Međutim, za razliku od druge dece njegovog uzrasta, on je tako vešto postavljao ta pitanja da je svoje roditelje brzo dovodio u poziciju da ne znaju odgovor. Isto je bilo i sa njegovim nastavnicima. Već u desetoj godini Herr Warum, a to je nadimak koji mu je dala majka, studira matematiku, veronauku i kalsične jezike, a već u dvadeset i petoj godini brani doktorat iz matematike.
Nikada nisam vole da kupujem. Ni onda kada sam bio mlađi i lepši, a kamoli sada. Jedini izlozi u gradu pred kojima sam zastajao bili su oni sa knjigama. Garderobu sam zanavljao na vrlo jednostavan i efikasan način. Prošetam stotinak metara od kancelarije ili stana, bilo levo ili desno, uđem u prvu robnu kuću, «Beograd», «Beko» ili «Kluz», pa pravo na odeljenje muške konfekcije. Priznajem, prodavačice nisu bile mnogo zainteresovane za nas kupce, ali meni to nije smetalo. Izaberem šta mi treba, pronađem prodavačicu i tražim veličinu 104. Uvek su imali. Obično to što odaberem i ne isprobam. Šta imam da isprobavam – građen sam po YUS-u, YUS se čvrsto držao svojih standarda, a ja godinama nisam menjao obim struka, težinu i visinu. Bez obzira šta i koliko sam kupovao, nikada na kupovinu nisam potrošio više od sat vremena. Tako je to bilo nekada, u onom starom Beogradu, glavnom gradu propale nam socijalističke Jugoslavije.
... pevao bih suncu...
Još uvek najmoćnija država sveta danas bira svog predsednika. Reč je o državi koja je, po opštem mišljenju, paradigma uređenog demokratskog društva. Građani USA opredeliće se između Hilari Klinton i Donalda Trampa. Istovremeno u Srbiji, impotentnoj državi sa tranzicionom demokratijom, izbor za predsednika je tek u povoju. I vladajuća i opozicione stranke, bar prema onome što možemo saznati iz medija, muku muče oko potencijalnog kandidata. Vladajuća stranka, kako već duže vremena stvari stoje sa rejtinzima, imala bi sigurnog pobednika, ukoliko bi se njen prvi čovek kandidovao. Međutim, on je već na poziciji koja mu obezbeđuje daleko više vlasti na mestu na kome jeste, nego na funkciji predsednika... a on, kao i svi profesionalni političari, voli vlast, ponajviše onu apsolutnu, nesputanu bilo kakvim ograničenjima ustava, zakona i na njima zasnovanih državnih institucija.
Njegova svetost patrijarh Pavle je, tokom prolećnog zasedanja Sabora, iz svoje bolesničke sobe isterao trojicu vladika, koji su ga posetili na VMA kako bi dobili njegov blagoslov za izbor novog patrijarha.
- Neće biti sa mnom kao sa Germanom, kažu da im je viknuo na rastanku. Naime, Pavle je za patrijarha SPC izabran dok je stari patrijarh German ležao na VMA i također se protivio smeni.
Bliži se jesenji Sabor.
Kažu da se ovih dana na ulicama i trgovima Beograda ponovo piše istorija Srbije, kao onomad 27. marta 1941.g. ili 5. oktobra 2.000.g. Pa da vidimo da li je tako... samo toliko i ništa više.
«Protagora iz Abdere je pre 2.500 godina izjavio: Kad su bogovi u pitanju, ja ne znam da li postoje ili ne postoje, od kakvog su materijala, ni kakav im je oblik. Od Protagore pa do danas egzaktne nauke nisu dale ni potvrdan ni odrečan odgovor o Božjoj egzistenciji, jer se tim pitanjem nisu ni bavile. Na stranicama koje slede ja ću izneti naučni dokaz da Bog postoji.»
Ratni zločini, kao uostalom i rat, bez sumnje su veliko zlo koje ljudi čine jedni drugima. Razumeti zašto je tako bilo i u prošlosti, a i danas nije moguće, ukoliko se, makar i na ovlaš, ne sagledaju religijska i filozofska gledišta o uzrocima i poreklu zla.
Dok se za doktorski rad mlađanog nam doktora nauka na visokoj državnoj funkciji još uvek tačno ne zna koliko ima poglavlja i stranica, da li je doslovni ili je samo mozaički plagijat, da li pored teorijskih razmatranja obuhvata i empirijska istraživanja i to na uzorku od celih 200 ispitanika (ujedno i svedoka da rad nije prepisan), da li je i kako koristio metodu multipla multivarijacione regresione analize, te kako je rešio problem heteroskedastičnosti ukoliko je narušena pretpostavka o nepromenjivosti varijanse slučajnih varijabli u linearnom regresijskom modelu, dotle njegov mentor, inače rektor jednog poznatog i uglednog beogradskog univerziteta, ima znatno banalniji problem – njegov doktorski rad, diplomu i sve podatke u vezi sa istim, nesavesni, a verovatno i pripiti, službenici u Londonu, Velika Britanija, negde su zagubili.