-Džejn, da li bi na našem putovanju po Evropi prvo želelela da vidimo Sikstinsku kapelu ili Luvr? Pitao sam je odmah po povratku sa Nijagarinih vodopada. Moje pitanje je imalo svoju dugu predistoriju. Džejn, mlada studenkinja umetnosti, maštala je da u nekom potkrovlju Monmartra slika i živi. Zaljubljena Džejn je želela da zajedno odemo u Veneciju. Sredovečna Džejn je želela sve to zajedno plus ulicu Sv. Onorea u Parizu sa svim svojim raskošnim izlozima. Otići u Italiju i Pariz bio je san većine studenata naše generacije. Odlazili su samo bogati. Godine su prilazile, a ja sam Džejn svake godine uveravao kako će se njen san ostvariti sledećeg leta. Videti Sikstinsku kapelu i Luvr za Džejn je bilo i pitanje profesionalnog dostojanstva, jer Džejn godinama uspešno vodi malu prodajnu galeriju na Brodveju.
Moj prijatelj Majkl, rođen je i živi u SAD, predaje istoriju evropske književnosti na uglednom Univerzitetu Viskonsin. On nikad nije bio u Srbiji, otadžbini svojih predaka, ne govori srpski jezik, ali psuje isključivo na srpskom. Majkl srpske psovke, vešto i na pravom mestu, ubacuje u čist književni engleski, kojim se isključivo izražava čak i u svakodnevnoj konverzaciji. Njegovi prijatelji naučili su sve srpske psovke, čak i one koje nemaju svoj pandam u engleskom jeziku, kao naprimer: «Jebem ti oca kroz oca».
Odmah da kažem nisam političar, a ni politikolog, nisam, nedaobog, ni politički analitičar, ali politički zrelo i logički zdravo razmišljam. Sve tako razmišljajući došao sam do rešenja za unapređenje rada naše Skupštine.
Evo mojih predloga za Poslovnik.
Parlament bi bio u stalnom, takoreći danonoćnom zasedanju. Narodni poslanici bi raspravljali do mile volje, držali bi govore bez vremenskog ograničenja, glasali, nadglasavali se, diskutovali, replicirali, oponirali, vikali, psovali, pljuvali, pevali, kleli jedne
Sam Frojd kaže «Izgleda da je zaista neophodno da uništimo neku drugu osobu, da ne bi uništili sebe, da bi se zaštitili od težnje za samouništenjem. Zaista strašno saznanje». Frojd je došao do tragične alternative: čovek će radije ubijati druge, nego dozvoliti da bude bolestan. U svom odgovoru Ajnštajnu o pitanju «Čemu rat» 1933.godine, Frojd priznaje da su čovekovi impulsii instikta smrti bliži prirodi, dakle jači, nego čovekova otpornost prema njima.
U Vašingtonu se može posetiti bilo koja institucija od Kapitol Hila, Bele kuće i Pentagona, pa do Vrhovnog suda i Federalnog tužilaštva, potrebno je samo podneti zahtev i čekati odobrenje. Međutim, ja nisam imao vremena za čekanje. Zato sam od mog kolege Larija Ficdžeralda novinara Posta, pozajmio njegovu karticu sa akreditacijom i bez problema ušao u zgradu Vrhovnog