Gost: amika - Milivoj Anđelković, književnik
Студио је био у углу хале – импровизован «салон» усред хаоса складишта. Уређени део је био ушушкан у сомот тегет и жуте боје; испред њега гомилале су се камере и рефлектори, змијолике спирале каблова, високи паравани, покретни редови седишта, недовршени зидови... Неколико особа нејасних задужења мувало се около.
Mediji javljaju da će Đurđevdan ući na reprezantativnu listu UNESK-a kao nematerijalna baština, zajedno sa tangom i flamenkom. Saglasan.
Da li je moguće rekonstruisati razgovor koji niko nije čuo, a oba učesnika su odavno napustili ovaj svet, pritom su njihova sećanja na taj dijalog, prema onom što je zabeleženo, oprečna? Može se pokušati, ali bez ikakvih garancija na uspeh. Potrebno je izdvojiti i analizirati činjenice koje prethode događaju, karakterne osobine i motive učesnika, okolnosti i posledice, a zatim postaviti prava pitanja i na kraju ponuditi moguće, a verovatne odgovore.
Sa novim prijateljima nikad mi nije išlo. Čovek sam starog kova i uvek sam se držao maksime da su prava prijateljstva samo ona iz mladosti.
O toj crti koju podvlačimo svakog 2.januara, čim se otreznimo, može da se piše danima.
Obično počinjem ovako: od danas više ne pušim i ne pijem........
Kažu da se novi domaćin starog zdanja na Andrićevom vencu prvog radnog dana u ranim jutarnjim časovima, čim je seo za radni stol, prvo dohvatio poverljivih izveštaja civilnih i vojnih bezbednosnih agencija. Kad ono tamo, a sve uredno zavedeno pod «državna tajna» i «strogo poverljivo» uz potpise i pečate nadležnih, stoji: «plava riba, kljukana dinastija, svastikin but, bubanj, kundak, trt...». Dobro, možda je to sa svastikinim butom i preterivanje, ali je sasvim izvesno da su, nadaleko čuvene BIA, VOA i VBA, u svojim poverljivim izveštajima novoizabranog Predsednika detaljno izvestile o tome koliko se naših turista napilo u Grčkoj i kakve su sve svinjarije tamo pravili, zatim koje su vojne jedinice na vežbi, a koje se i kako za izlazak na teren pripremaju... i tako dalje... i tome slično.
Samo nekoliko dana posle fizičkog napada na lidera NS i poslanika Vellimira Ilića, u centru Beograda napadnut je i poslanik LDP Nenad Prokić. Poslanik Prokić je bio izložen verbalnom napadu i neprijatnostima od strane nepoznatog prolaznika. "Učestalost nasilničkog ponašanja, kako fizičkog, tako i verbalnog, prema legitimno izabranim predstavnicima gradjana pojačava osećaj nesigurnosti naših gradjana, te ukazuje na sve veće ugrožavanje osnovnih ljudskih prava i sloboda", saopštio je tim povodom kabinet predsednice Skupštine Srbije.
Da li su legitimno izabrani predstavnici građana u Srbiji ugroženi od svojih građana ili je reč o sporadičnom i slučajnom nasilničkom ponašanju pojedinaca?
Može li se govoriti i o promeni oblika ispoljavanja nezadovoljstva? Da li nezadovoljni građani Srbije uobičajene oblike masovnih protesta, višednevnog ležanja na prugama i putevima, štrajkove glađu i samopovređivanje zamenjuju novim oblikom ispoljavanja nezadovoljstva, koji uslovno možemo nazvati “jedan na jedan”?
U poslednje vreme osvojio sam tolike nagrade i nadobijao se poklona da više ne znam šta ću ni kud ću s njima. Čini se da nema turističke agencije koja je u Beogradu promovisala svoje nove destinacije na francuskoj, italijanskoj i drugim rivijerama, srednjoevropskim gradovima, srpskim banjama i panonskim salašima, a da nije baš mene nagradila besplatnim putovanjem. O poklonima kao što su jastuci, ćebad, donji veš, magične krpe i otrovi za bubašvabe, koje mnoge firme žele da mi uruče na promocijama i to uz besplatnu večeru u restoranima sa pet i više zvezdica, da i ne govorim. Čim zazvoni telefon u stanu, ja odmah znam da sam osvojio vrednu nagradu ili skupocen poklon. Možda mi nećete verovati, ali jednom su mi na poklon ponudili mrtvački sanduk i to sa kompletnom opremom za ukop.