Divne snove sanjam u poslednje vreme. Ili mi se spletom okolnosti desavaju toliko zanimljive i cudne stvari da vise ne razaznajem da li je to java ili san. I kod ruznih i kod lepih snova jedno je zajednicko - lep osecaj. Samo sto se kod lepih snova taj osecaj javlja dok sanjam, a kod ruznih tek kada se probudim pa shvatim da je to ipak bio san. Usnio sam divan san pre neki dan...
Sanjam kako se pakujem i spremam za moj odmor na Tajlandu. Sve je tu; viza u pasosu, ranac sa spakovanim najpotrebnijim stvarima i fenomenalan osecaj da ce mi ovo biti vrhunac mog boravka u ovim krajevima.
Proslost ili buducnost..?
Sadasnjost..?
To ne mozemo da biramo - to vec zivimo, hteli mi to ili ne.
Koliko sam se puta zapitao u zivotu: "Sta donosi sutra?", ili : "Da li je bolje ziveti u proslosti, jer nema neizvesnosti sta nosi novi dan?".
Pongo je moja proslost, moja zavrsena epizoda u seriji koju zivim. Dobio sam ga kao poklon za moj
KAKO „OTISAK“ PRAVI OTISKE NA DUŠAMA PUTNIKA...
otvoreno pismo „Otisku“, a i „Lasti“, na odabiru ovako finog partnera
Potovao sam (a bolje da nisam!), noću, 1. na 2. juli (kolovoza) ove godine, autobusom prevoznika OTISAK, Split, na liniji: Split – Beograd.
Umirujući sebe, da valjda neće grom dva puta za redom u isto mesto, ipak sam ne bas sa malom zebnjom ušao u taj autobus... te večeri u Splitu... Nije važno bilo