Nakon što je započeo svoju karijeru 1992. godine sa filmom beznačajne recepcije "Mesec je... Sunčev san" [The Moon Is... The Sun's Dream], Čen-Vuk Park [Park Chan-wook] postao je poznato ime u Koreji, svojoj domovini, zahvaljujući filmu iz 2000. godine „JSA" [Joint Security Area], koji je izazvao tenzije između Severne i Južne Koreje. Poštovanje prema njegovom radu na međunarodnom planu poraslo je 2002. godine pojavljivanjem filma „Simpatije za gospodina Osvetu" [Sympathy For Mr. Vengeance], prvog filma iz trilogije koja se bavi temom osvete [Revenge trilogy]. Njegovi sledbenici, „Stari dečak" [Oldboy, 2003.] i „Simpatije za gospođu Osvetu" [Sympathy For Mrs. Vengeance, 2005.], mešaju Hičkokom inspirisanu neizvesnost sa moralnim implikacijama užasnih zločina, koji su često dočarani sa uznemirujućom slikovitošću, u koje su upleteni njegovi likovi. Poslednji Parkov film, „Žeđ" [Thirst], spaja većinu fabule romana „Tereza Rakin" [Thérèse Raquin, 1867.] Emila Zole sa pričom o naizgled nepodmitljivom svećeniku koji postaje vampir posle podvrgavanja opasnom medicinskom eksperimentu. Dok je bio u poseti Međunarodnom sajmu stripa, naučne fantastike i filma u San Dijegu [San Diego Comic Con], Park je razgovarao za A.V. Club o vampirima, o nasilju i o tome da li se može ili ne može izbeći zlu.
Nepoznata država. Nepoznat grad. Scena je podeljena na dva jednaka dela. U desnom delu - enterijer Sofijine sobe sa sobnim vratima u dnu, sveden na tek nekoliko elemenata i boja, uredan, radni sto desktop računar, saksija sa kaktusom po imenu Cici, u dnu reprodukcija slike Milene Pavlović Barilli „Autoportret sa kičicom". U levom delu scene blista raznobojni enterijer Bebine sobe sa posterima na zidu i sobnim vratima i gomilom kompakt diskova. Takođe radni sto ali sa laptopom i zvučnicima preko kojih Beba s vremena na vreme pušta muziku. Fejsbuk čet. Dešava se danas.
Portugalac je božanstveno svirao solo na saksu, gitarista je zažmirio i otisnuo se daleko, fokusiran na svoje harmonije... U jednom momentu, visok i namrgođen tip popeo se na scenu, prošao je pokraj njega, čučnuo pored bubnjara i bratski ga zagrlio.
- Brate, prije sledeće stvari ima da pozdraviš sve prisutne članove našeg moto kluba i zamoliš ove ovdje ljude za minut ćutnje, red je da odamo počast svim nastradalim bajkerima.
- Hej, šefe, stvarno nije momenat, vjeruj mi, pola ljudi dole u publici je pijano; galamiće, zviždaće, uostalom to su uglavnom stranci, ne razumiju srpski uopšte, ti znaš da bih te ja ispoštovao u drugoj situaciji, da ste kojim slučajem vi organizatori, vjeruj mi, nije trenutak za...- pravdao se bubnjar.
"U Lođu su, na primer, u tramvajima postojala obaveštenja u kojima je pisalo da ako želite da prevezete rende za kupus morate da platite dve karte. Nigde u svetu nisam video slično obaveštenje - da postoji posebna cena za prevoz rende za kupus.Ne znam da li iko više i zna šta je rende za kupus. [..] Dakle, u Lođu možete da prevezete rende za kupus samo ako kupite dve karte. Postojala su još neka, slična obaveštenja. Sećam se jednog u kome se kaže da morate da kupite dve karte ako želite da prevezete skije. Ali skije podrazumevaju par, zar ne? Dve skije. Tako bih ja uzeo jednu skiju, a moj prijatelj drugu. Kondukter bi nam prišao. Pa, problem je bio u tome što nijedan od nas nije nosio par skija, pošto smo nosili samo po jednu skiju, a obaveštenje je važilo za par. Za prevoz skija: dve tramvajske karte. Ali nigde nije pisalo da trebate da platite prevoz jedne skije. Tako bi dolazilo do beskrajnih rasprava sa kondukterom.
Iako je jedva zakoračio u svoje tridesete, meksički glumac Gael Garsija Bernal potvrdio se kao jedan od najodvažnijih i najuspešnijih glumaca svoje generacije. Od dva uzastopna proboja sa filmovima "Pasji Život" [Amores Perros] iz 2000. i "I ja tebi kevu" [Y Tu Mamá También] iz 2001. godine, Bernal je od tada sarađivao sa svetskim filmskim gigantima u raznolikim projektima