But if my life is for rent and I don't learn to buy
Well I deserve nothing more than I get
Cos nothing I have is truly mine
A tragic history of the Acropolis temple
Film by Kostas Gavras
Lyrics used come from Lord Byron's poem The Curse of Minerva
I?
Stiv je od malena bio nerminog duha, željan visina i spreman da proveri svoje mogućnosti. Taj poriv vukao ga je da uradi ono što su samo najodvažniji i najspremniji postigli, da uvek proba nešto novo, da bude prvi koji će ostvariti nešto što drugima nije pošlo za rukom. Srećom, bio je spretan i u poslu, te je kao finansijski stručnjak zaradio veliko bogatstvo što mu je obezbedilo dovoljno sredstava za sve poduhvate. A kao tako bogat čovek nije se libio da proba najsmelije poduhvate i fizički najteže izazove.
Odoh ja na koncert, a vi uživajte u mojoj omiljenoj pesmi
"Možda je Guča za pijance, a "Grand šou" smeće, ali je to najbolje što nudimo. Mislite li da na Kolarcu ima više muzike nego na "Grandu"? Kao jedan od objektivno boljih kompozitora tvrdim tako.
Reče Goran Bregović i ostade živ.
Ne mislim da sam pevač, niti pisac. Ja sam samo glas, živi dnevnik
Leonard Koen je pesnik čežnje. Melanholična atmosfera koju nosi njegovo stvaralaštvo, bila to duboka poezija koju svako mora doživeti na sopstveni način ili muzika kojom dominira njegov promukli glas, prisutna je svetskim scenama i muzičkim krugovima preko četrdaset godina.
Devetog jula prošle godine bio sam jedan od 2.800 srećnika koji su uživali u večeri sa Leonardom Koenom na Montre džez festivalu.
31. mart 2006.
Prirodom posla, putujem raznim prevoznim sredstvima. Najčešće avionom. Bez lažne skromnosti, imam običaj da kažem da neko ustane i krene tramvajem na posao, a ja ustanem i krenem dalje avionom. Mada, svih prethodnih pet godina dok sam radio u Jugoistočnoj Evropi, najveći broj putovanja bio je "prašinarski" - vozom ili putevima, autobusom ili kolima. Priznaćete, to baš i nije bilo lako. Dešavalo mi se čak da stopiram izmedju sprskog i bošnjačkog dela Bosne davne 1998. godine, ili da dva puta putujem kolima sa beogradskom registracijom po Kosovu (bez Metohije) 2002-ge. Luda glava.
E, sad, seljaci ka seljaci, svaki oće da ima što više vlast. Taki smo ti mi Šumadinci. Ima ono čuveno: "Da se i mi nešto pitamo". Tako su počele zađevice, pa otvoreno džaranje, dok se ne podeliše na one iz Amerić 1 i Amerić 2.