Ispričao mi prijatelj juče jednu francusku basnu
Poslednje dve nedelje, prateći Australijan Open, svakodnevno sam po nebrijeno puta gledao reklame avio kompanije Katar Ervejz. Reklamiraju kao avioprevoznik sa 5 zvezdica. Reklama mi je u početku bila zanimljiva (tako se sve one i prave), ali sam tek onda shvatio šta oni zaista govore.
Vi bar niste vredjali zdrav razum.
Moj gost danas: naš gnevni kolega Mikimedic
Pazite situaciju -- u romingu si, i nekome hitno treba da uplatiš kredit.
Telenor, lider medju telekomunikacionim kompanijama u Srbiji i Pakistanu, mi je omogućio da to učinim preko svog računa. Kako elegantno. Računa koji uredno plaćam 12 godina bez ijednog dana zakašnjenja.
Hvala ti, Telenore, što omogućavaš teletu srbinu takve usluge.
Ne lezi vraže. stiže sms: 'prekoračili ste vaš mesečni limit za kreditiranje'.
wtf?
Vreme je novogodišnjih i božićnih praznika. Vreme je kada se valja setiti bližnjih – roditelja, dece, braće, sestara, familije, prijatelja, kolega... Mnogi još uvek upražnjavaju taj lepi običaj.
Nekada je slanje novogodišnjih čestitki bio značajan porodični dogadjaj. Već početkom decembra otpočinjale su pripreme: pravljenje spiskova, kupovina čestitki, odabir koje ćemo kome poslati, pisanje što lepših originalnih poruka, slanje.
Nedelja, blagi božji dan. Slava, Đurđevdan. Lepo vreme. Izbori naokolo. Finale svetskog prvenstva u snukeru, završnica u Premijer ligi i Kalču. Treba li bolji izgovor za izlazak u kafanče.
Pa, izvolte.
Pre neki dan dobio sam poruku sa ovim naslovom od jednog Starog prijatelja, pa rekoh da vam pokažem.
U jučerašnjem Blicu, u rubrici "Reč nedelje", objavljen je tekst Akademika Dragoslava Mihajlovića. U nemogućnosti da ga nadjem na Netu, prekucavam ga:
Dinarci nam sede na glavi
Školski brod Galeb, nekada ponos naše mornarice i mesto istorijskih zbivanja, rđa u riječkom brodogradilištu "Viktor Lenac" čekajući neke bolje dane koji ko zna kada će doći.