Polude naša politička elita sa tim odlivanjem mozgova. Kao da smo aždaje pa svaka glava ima po jedan mozak. Opet mi je pao neki tekst gde predsednik Privredne komore Srbije Miloš Bugarin izjvaljuje ono što je pre neki dan izjavljivao dragi nam ministar za nauku i tehnologiju ili tehnološki razvoj, mada ne znam šta mi to razvijamo
Kada razmišljam o naučnim istraživanjima koja se tiču ljudskog kretanja, a koja sprovode ljudi koji nisu nikada ozbiljno učestvovali u procesu transformacije tela, a takvih je veoma veliki broj, na pamet mi neprestano pada sledeća slika. Univerzalna slika.
The Muffin Man Goes to College
Osim nekih očiglednih odgovora tipa, nema more, mora da bude severnije, cela nacija mora da priča engleski sa čudnim naglaskom ne vidim neku prepreku da bi naša zemlja uradila nešto što je ova zemlja uradila pre nekih par decenija. Šta je to Irska tada uradila? Uvidela je budućnost u IT industriji i krenula da ulaže u nju. Krenuli su programi od strane države kojim su potpomognute male firme da krenu da se bave ovim poslom ali
Zeneva 29/05/2010 (negde oko pola dva)
Vracam se kuci. Sam sam u autu. Prolazim kroz usku ulicu. Vidim da je taksista zakrcio prolaz. Zena izlece iz auta i otavlja taksistu da iznese prtljag. Taksista gleda u mene i vrti glavom. Osecam da joj jebe sve-po- spisku. Taksista odlazi u pravcu stana i nema ga 5 minuta. Pre toga mi prijateljski mase i signalizira da se izvinjava. Iza mene dolazi auto i odmah krece u rikverc. Pratim ga. Vidim da se taksista vraca u auto i tuda mi je blizi put. Da li mu je dala napojnicu.? Mrzelo me da ga cekam da se vrati da ga pitam. Bio sam
Džek Tramijel*: "Radimo za mase, a ne za klase!"
Kada je godine 1937, ozbiljni i uvaženi profesor Oksfordskog univerziteta Džon Ronald Rejel Tolkin objavio, posle više priloga iz filozofije, neobičan roman o patuljcima, džinovima, čarobnjacima, zmajevima i naravno, hobitima - "Hobit" ili "Tamo i natrag" - nije mogao ni da sanja da će vilinski svet osvojiti mašine budućnosti.
Pokušavam da pustim “da stvari teku a ja da se držim iznad njih“ ali mi ne ide. Neke stvari mi prosto vređaju inteligenciju, zdrav razum i još štošta pa ne mogu da ćutim. Ovaj članak mi je privukao pažnju pa sam pomislio da je dotični ministar krenuo da se informiše na mom blogu. Ja sam pisao na dotičnu
... koje daje Evropska Komisija za istraživanje i razvoj na teme: Information and Communication Technologies.
Srbija je, ako se ne varam, ravnopravan partner.
Po mom optimističkom mišljenju svaka firma koja ima bar jednu pametnu i obrazovanu osobu u IT-ju ima i značajne šanse.
Ovo konkretno izvlačenje je najviše pitanje sistematskog rada, iako nije potrebno puno radno vreme, ali je pomalo i stvar sreće. I pored potrebne sreće ovakvih izvlačenja ima nekoliko godišnje, iako ukupna količina sredstava nije uvek ovoliko velika, pa se uporan rad na kraju skoro sigurno isplati.
To je moje iskustvo stečeno kroz rad moje firme i raznih drugih firmi sa kojima se udružujemo u partnerstva.
Rok za slanje ponuda je 17. Jan 2012, a challenges i objectives ovoga puta su: