Taman sam zaboravio na svoju fascinaciju outoputem sa šest traka u jednom smeru, svih šest napakovanih, gde skoro svi voze prebrzo, ne drže ni približno bezbedno odstojanje od kola ispred sebe, pa onda neki od vozača što telefoniraju dok voze, što jedu, vode ljubav, igraju kriket, vaterpolo i slično, i nije to fascinantno nego činjenica da nema saobraćajnih nesreća. Tačnije, ima ih jako malo s obzirom na sav taj haos u koji je ta ravan realnosti u tom trenutku uronjena.
I kako sam zaboravio na to naleteo sam na vest da su Google autonomna vozila, bez vozača i ne šinska vozila nego ulična i drumska, AI, imala više desetina udesa, recimo 50-60, u poslednjih nekoliko meseci.
Ono što je pozadinski šum ovog sad tranzicionog civilizacijskog doba u kom živimo je komentar autora vesti: „skoro ni u jednom slučaju nije vozilo bilo krivo".
Evropska Komisija je 4-tog Decembra izdala treći poziv da im se pošalju istraživačko-razvojne ponude u oblasti ICTja (Information and Communication Technologies).
Za one koji nisu upoznati sa FP7 (Framework Program 7) - radi se o šestogodišnjem programu trošenja preko 50 milijardi Evra na istraživanje i razvoj a da bi se podržala evropska konkuretnost u svetu. Od pre nekoliko meseci Srbija je ravnopravan član FP7 programa.
Osnove ovog poziva:
Doktor Alexis Carrel je bio nestrpljiv jer je imao nešto važno da saopšti svom prijatelju Glenn Clark-u. Poslao mu je poruku da želi da ga vidi čim prije.
- O čemu se radi Alexis, čemu tolika žurba II Svetski rat još nije počeo a i godinama smo daleko od hladnog rata, bez većeg interesovanja i blagim glasom pita Glenn.
- Predstoji strašna svetska kriza prijatelju i najverovatnije opšta propas, nestrpljivo će Alexis i brzo dodaje, budućnost čovečanstva je ugrožena i može biti spašena samo ako grupa ljudi koja veruje da je izvor njihovog postojanja u Bogu i da to predstavlja mali deo veće celine - opšteg blasgostanja i dobra, svesna snage Kosmosa i Tvorca tako da im je lako da vide stvari jasno i deluju u mnogim poljima bez ograničenja. Ovakvi ljudi, ako ih je moguće naći, ili ako oni nađu jedni druge, mogu da razmenjuju svoja znaja i misli i time osmisle način kako da speče opštu propast.
In the Big Rock Candy Mountains
There’s a land that’s fair and bright,
Poštovani Blogeri, prenosim vam poruku što sam upravo dobio, bez izmena i uz dozvolu autora.
Gost autor: Prof. dr Vlado Delić
Drage koleginice i kolege,
Želeo bih da Vas obavestim da je FTN u saradnji sa Savezom slepih Srbije i preduzećem AlfaNum pokrenuo akciju koja treba da pomogne slepim i slabovidim korisnicima računara primenom novog sintetizatora govora iz teksta na srpskom jeziku i širenjem lanca obuke. Ako imate ideju ili predlog kome bi trebalo uputiti ovakav poziv (u prilogu) ili želite i sami da učestvujete u ovoj akciji, molim Vas
Evo, prošlo je neko vreme pa mene ugovor o tajnosti podataka u Sony-ju više ne obavezuje da ćutim, tj. sad mogu da razvežem jezik šta sam to tamo radio. Nisam radio u NASA-i ali to je ipak neki razvoj nečega. Sada ću u kratkim crtama da opišem o kakvim se svemirskim tehnologijama radi. Razlog je prost. Ja ne vidim njihovu svrhu ali Sony to veoma gura jer je to jedan od njegovih ključnih proizvoda u toj oblasti.
Deo Sony-ja u kome
"The notion that I am me, feels like a pebble in my shoe" - Nobodyhere
Opet blog o umrežavanju , lepljivoj paučini iz koje se nija lako iskobeljati.
Ni ne pokušavam da se iskobeljam, naravno, nego mi od ne-tako-davnog talasanja na rubu mreže, preko sadašnjeg Wikileaks talasanja, pa još nekoliko sitnica, sve više jedno drugo umrežavanje privlači pažnju.
Mnogi su čuli - u elektronici umeju da se kreću ne samo elektroni (teče struja), nego i šupljine. To je prividno, naravno, iluzija, pošto u šupljinu ulete neki od susednih elektrona pa je tad šupljina tamo gde je bio taj nekad susedni elektron i nama se čini da se šupljina kreće.
Prostiji primer -zamislimo livadu i na njoj urednu 100x100 matricu, tj 10,000 ćelija u kojima mogu da stoje ljudi, pa onda samo 9,999 ljudi tako da nam je jedna ćelija uvek prazna. Ako se u praznu ćeliju uvek i brzo pomeri neka osoba iz susedne ćelije ima se utisak da se praznina kreće, ne ljudi.
Tako, čini nam se da je šupljina opipljiva. U elektronici šupljine rade posao, rade u društvu, rade ko zna gde.
Mali eksperiment blogoupraviteljstvujućeg sovjeta, koji se sastojao od ukidanja ranijeg davanja preporuka na tekstove i prebacivanje te funkcije na Facebook, izgleda da je okončan. Preporuke su opet tu, onakve, kakve su bile i ranije. Jedino što je, gledano s desna na levo, data prvovažnost brojci koja označava koliko je neki tekst čitan, dok su preporuke „tek u nastavku". I, zadržana je novotarija koja se odnosi na Facebook, odnosno, dugme kojim se neki tekst, osim na raniji način, može preporučuiti i putem pomenutog, masovnog internet medija...