Rasčlanio kako ja hoću, može mi se! Kad je već tako, hajde da krenem od Pol. Kako bih ukratko opisao muški pol? Jednostavno, u vlas isto kao Ilija Čvorović: To su neki čobani budale!
Ko bi se ako ne čobanin budala, Ikara kao eklatantan primer neću ni pomenuti, u ovom slučaju drug Kolumbo, upustio u potragu za Indijom na zapadu, na tri orahove ljuske i još im nadenuo milozvučna imena: Niña , Pinta i
Dokonam,
dok anđeli spavaju, pa razmišljam šta su naši praroditelji, Adam i Eva (nema prezimena u originalnom tekstu pa ne znamo koje su nacionalnosti bili, ali po geografiji sudim da su bili Indijci), zapravo napravili do te mere da smo svi potonji rođaci kažnjeni tako drastično da moramo stalno da trpimo neke boli i da živimo u nesavršenoj egzistenciji?
U Srbiji, kojoj je japanski narod tokom protekle decenije itekako pomogao, rodile su se mnogobrojne ideje i predlozi solidarnosti,
Istorija São Paula mogla bi se sažeti kroz priču o nekoliko zgrada koje su obeležile grad u njegovim ključnim epohama. Conjunto Nacional, jedna od njih, ogromni stambeno-poslovno-trgovinski kompleks na ulici koja je i dalje simbol grada, Aveniji Paulista, danas nema ni približno onoliki značaj kakav je imao u godini svoje inauguracije, 1958. Te godine na vlasti bio je predsednik Brazila koga mnogi i dalje poistovećuju sa najvažnijim trenucima brazilske modernizacije u 20. veku i koga svi i danas popularno zovu JK (Žota Ka), a koji se zvao Juscelino Kubitschek.
Tih pedesetih godina izgledalo je kao da Brazil ide napred, u budućnost koja obećava razvoj i prosperitet. Nedugo posle inauguracije zgrade Conjunto Nacional sledila je jedna još mnogo veća, Brazilije kao glavnog grada. Naravno, kao što to obično biva, pogotovu u zemljama trećeg sveta, odmah zatim šezdesete su donele otrežnjenje u vidu vojne diktature, a JK otišao je, kao i mnogi brazilski intelektualci, u egzil. Ali to je duga priča.
Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.
Ako niste još čuli AfPak je novi geografski pojam, (verovatno bi transkripcija na srpski bila AvPak, ali ja ću se držati originala). Pojam koji "briše", od velikog broja ljudi koji žive tamo ionako nepriznatu, Durantovu liniju – preko 2,5 hiljade km dugačku granicu koja razdvaja Avganistan i Pakistan. Ovim novim izrazom se konflikti (eufemizam za ubijanje) u ove dve zemlje stapaju u jedan.
13 godina međusobnog nasilja došle su do novog vrha u julu 2014., sa izbijanjem operacije "zaštitni rub", što je dovelo do ispaljivanja preko hiljadu raketa na Izrael, do smrti desetine Izraelaca i stotine Palestinaca, te do dodatnog pojačanja boli, potištenosti i razaranja na obe strane. Posle višestrukih operacija Tsahala u Gazi nismo uspeli da rešimo problem upotrebom vojnih metoda. Mi, građani koji živimo u okruženju Gaze, osećamo na svojoj koži svakodnevno i godinama neprekidnu paljbu, život na rubu nasilja i uznemirenja kojem nema kraja.
драги пријатељи и пријатељице,
интересујем се нешто,
ето,
желим да покренем рат са снс-ом а у погледу упуцавања 1.6 милиона долара државне помоћи за наше најмање грађане,
Drugari, izdokonao sam, ođe u pustinju, jednu ideju, pa ću putovati da je predstavim, narednih meseci. Zanima me šta vi mislite o tome: World Serbian Congress.
Jedan od najemotivnijih trenutaka u mom sad već dugom skautskom veku dogodio se na Svetskoj skautskoj konferenciji, održanoj 1996. godine u Oslu. Bila je to prva svetska konferencija na kojoj smo učestvovali, na kojoj je ozvaničen naš povratak u svetsku skautsku porodicu. No, nismo bili jedini - nekoliko drugih organizacija takodje je zaslužilo prijem. Medju njima je bila i skautska organizacija Palestine, kojoj je dodeljen status akreditovanog člana. Ovu odluku podržala je i Federacija skauta i skautkinja Izraela, što je bilo ključni trenutak u donošenju odluke u prijemu jer se ona može doneti isključivo uz saglasnost zemlje koja je punopravni član UN.
Prilikom rasprave o predlogu za članstvo, za reč se javio Amos Ilani, medjunarodni komesar Federacije skauta i skautkinja Izraela. Njegov govor bio je jasna poruka podrške palestinskoj braći. Mada izgleda formalan, bio je tako emotivan i očito izgovoren sa dubokim ličnim uverenjem. Cela sala je prosto vibrirala od njegovih reči. Aplauz je trajao 10 minuta.