O'Keefe Lane is located near the intersection of Yonge Street and Dundas Street in downtown Toronto. The laneway itself was notorious for the buying, selling and use of narcotics. Street level drug activity was commonplace in the lane. Dealers and users lurked in doorways. Often times they were dressed in a shabby way. Literally hundreds of arrests for drug offences have been made in the area by the Toronto Police Service over the years. (R.v.P., Ontario Superior Court of Justice, Trafford, J. 2001, http://www.torontocriminallawyer.ca/rvp.htm)
Nekoliko godina posle mature (dve, deset ili četrdeset, svejedno) gledate fotografiju razreda u koji ste išli. Na fotografiji ćete gotovo obavezno primetiti jedno lice kojeg nikako ne možete da se setite. Znate da je to lice išlo s vama u razred, ali ne sećate se ni imena, ni osobe, ničega. Imena drugih školskih drugarica i drugova dolaze vam u sećanje lagano, prirodno, ali čije je to lice?
Kao što u grupama postoje ljudi koji su toliko neupadljivi da ih svi zaborave i niko ih se ne seća, tako i gradovi imaju svoje mračne kutke pored kojih ljudi prolaze a da u njih ne zavire, koji stoje nepomerljivo i čekaju da ih neko primeti, a to se nikako ne dešava. Međutim, kao što nas uči Walter Benjamin (Passagen-Werk), iz pasaža, prolaza, slepih ulica ponekad se može naučiti više o modernizmu, nama i modernizmu u nama nego od krupnih arhitektonskih projekata, blještavila urbanog spektakla.
‘Suveslač' mi je već nedeljama otsutan i nedostaje mi reka, poslednje jesenje lišće i prve zimske izmaglice, šum vrtoženja vode veslom. Kažu da those who paddle in their own canoe do not have to wait for their ship to come in. A ja i dalje čekam.
Letos sam bio prezauzet tokom dana, pa smo veslali po mraku, prepuštajući se mantri zaveslaja
Postao sam ponosni vlasnik najnovijeg biometrijskog pasoša svoje najnovije (biometrijske?) države. Bilo je reči da je rok za izdavanje novih pasoša mesec dana. Na izradu svog pasoša sam čekao svega nedelju dana ali sam zato čekao čak 5 (slovima: pet) nedelja da dođem na red za predavanje dokumenata, uzimanje otisaka prstiju, fotografisanje i sve ostalo što prati tu rabotu (da se sve ovo ne dešava na brdovitom Balkanu,
Naslov iz novosadskog Dnevnika od 22. novembra 1967. Logično, naslov se odnosi na događaj od prethodnog dana, a ja se tog dana sećam do neverovatnih detalja, iako sam imao (samo) osam godina. Nije ni čudo, tog dana sam imao najsnažniji osećaj prekognicije u životu.
Podseti me Jeremijina prica na desavanja u julu 2000...
Izvesni Pierre, rodjen kao klasicni Petar, skolski drug mog tada buduceg OcaPoZakonu je poslao pismo. Pierre zasluzuje poseban blog, ali ukratko, oduvek se lozio na Francusku, perfektno govorio jezik jos u osnovnoj skoli i onda otisao da igra fudbal za Toulouse. Tamo je upoznao jednu od zena svog zivota - Ann-Marie, I sa njom dobio 2 decaka - fenomenalnog Borisa I mutavog Nikolu. Prilika za pismo je bila Borisovo vencanje
Pre nekoliko nedelja, reka se čudno ponašala: niotkuda vetra, a uzvodno idu neki niski talasi... Da sam na moru, rekao bih 'mrtvo more', poslednji dah neke, u daljini prohujale oluje, ali ih ovde nisam umeo objasniti. Svejedno su moj kanu nosili uz reku.
S veslom u ruci, bio sam kod Ratnog ostrva. Sunce je bilo blago, miholjsko, ono na kome postajete pospani. Da li od sunca ili...
Pre desetak godina sam se negde u Africi truckao Landyjem 110 zemljanim putem koji kao da je utabavan ratrakom za sneg. Tokom vožnje sam primetio tragove oštećenja na prijateljevom Zeiss dvogledu i upitao ga za starost istog, na šta se on okrenuo ka supruzi da je upita: ‘Kad smo ono beše bili taoci u Etiopiji..?'
Nedavno sam nešto čitao o Zelenoj revoluciji nakon Drugog
Vozio sam vec skoro ceo dan. Kuma je sedela do mene i nadoknadjivali smo godine i godine propushtenih razgovora. Devojchice su nas zabavljale sa zadnjeg sedishta. Vesele i chavrljave, bilo im je izmedju sedam i devet godina, tri njih, svima prvi put da idu na more. Mislio sam kako je ovih zadnjih desetak godina bilo prokleto. Kad je meni bilo devet godina ja sam vec devet puta bio na moru. Verovatno i vishe od devet puta.
Nije lako kada roditej zna da je njegovo detinjstvo bilo jednostavnije i lepshe nego ono shto je ponudio svojoj deci. U nashem sluchaju, cela generacija