SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jasmina)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
Zatvorim oči,
crtam tvoj lik,
na Boginju, na Kraljicu mi ličiš moja mila.
Negde daleko,
u sutonu sreće
mirno spavaš ti.
Opet te molim,
mislima svojim,
da mi se vratiš, ma gde bila ove noći.
Obrisi zore,
umire more( noćne )
i tako zaspim tad.
''Moja žena je još u obdaništu'', voleo sam da kažem kad me pitaju kada ću da se oženim.
''Jedva i sebe mogu da trpim , a kamoli još i neku upišulju''.
'' Moja tašta je nerotkinja '' , davao bih glup odgovor na još gluplja pitanja u kontekstui smirivanja.
''Niko nema žensku decu za bacanje'', imao sam običaj i strast božiju da kažem u tim trenucima.
Sofija je pojela ostatke jučerašnjeg ručka, koji se sastojao od dva parčeta pohovane piletine i ćuspajza od šargarepe, što me je jako razljutilo.
Uhvatio sam sebe kako pušim dva džointa zaredom, držeći se čvrsto za metalnu rešetkastu ogradu mog dvorišta, pogleda prikovanog u daljinu, gde je neki crni džip jurnuo kaldrmom ostavivši za sobom gusti oblak prašine.
Pošla je za mnom čim sam joj u besu rekao da moram da se smirim i izađem, inače ću eksplodirati i to neće doneti ništa dobro ni meni ni njoj.
Bio je četrnaesti dan otkako je došla u
hodao sam brzim korakom kroz grad,
i odjednom zastadoh na obali luke,
načičkane jahtama i brodićima,
kad opazih jednog pavijana dugačkog nosa
kako se šepuri dok drži čašu vina,
na palubi broda što se lagano ljulja
na površini mutne vode.
bilo je to u Bergenu,
norveškoj prestonici ribe i kiše,
sada već davno.
toliko
mladi, entuzijasti, Pancevo.
u mojim godinama lepo je videti da se neko od dvadesetak godina iscimava oko pisanja / crtanja, a da nikome ne lize bulju, da nije tatin & mamin sin / kcer, da unapred zna da ce zaraditi nista. I fanzin o svom trosku. A o cijem bi.
Pancevo, divan grad, prelepe devojke. Uspomene.
A sada, omladina:
Bilo je toliko dosadno da je jedina stvar koja joj je padala na
pamet bila da odleti što dalje odavde. Van granica grada.
Možda i države.
Prozujala je po sobi u potrazi za pasošem, kada ga je
konačno našla, zabašurenog iza porušenih knjiga, ustanovila
je ne validnost dokumenta. Važeći datum istekao je pre
nekoliko meseci. Pokupila je preostalih par hiljada dinara,
sumu koja je stajala naznačena na sajtu ministarstva
unutrašnjih poslova, i izašla na ulicu.
mesto dešavanja: kraj
vreme: lenjo popodne
par u šetnji i osmeh u trku
...............................................
- da li i si cuo sta je jeremić izjavio danas?
- ne?
- između kosova i evrope biramo kosovo.
- ?
- stvarno.
- (valja se od smeha) pa mali nije normalan. ko ga je vukao za jezik?
- (u protrcavanju dobacuje) meni to kosovo treba samo ako mogu da ga imam celo.
- ? : )))))))))))))))))))))
- (zastaje zadihano) a što mi i kosovo ne budemo drugari i uđemo