Na kraju, jedino je muzika bitna. Jebeš sve ostalo (Barbara, pre neki dan).
Pesma po kojoj ću pamtiti ovu godinu je „Touch Me I'm Going To Scream Pt.2"-My Morning Jacket.
Ovo je lista albuma koje sam slušao tokom 2008. Prvih deset ide baš ovim redosledom, a onda i ostali albumi gde redosled zaista nije bitan.
OKKERVIL RIVER - The Stand Ins
SILVER JEWS-Lookout Mountain, Lookout Sea
CUT COPY- In Ghost Colours
FLEET FOXES- Fleet Foxes
CALEXICO - Carried to Dust
THE DEARS-Missiles
MY MORNING
Ovo je Caperceille! To je škotska folk grupa, jedna od retkih , koja peva na škotskom gaelic jeziku. Kao takvi su začudo , još onih dana dospeli na Top 40 u Engleskoj. Jedni su od prvih koji su mešavinu elektronske muzike i afričkih ritmova integrisali u škotsku folk muziku. Sviđa mi se vokal Karen Matheson koja je duša ovog benda.
Prema legendi, pesmu je napisala devojka, koja je čekala momka - mornara, koji se nažalost nikad nije vratio, jer je zajedno sa brodom nestao u oluji. A trebalo je da se venčaju. Nekoliko
Već dugo ne pratim šta radi Sir Paul McCartney.
Ne kažem, bilo je par zanimljivih solo albuma
tamo početkom osamdesetih.
Ostalo, sve što sam čula moglo bi da se podvede
pod odrednicu “silly love songs”, a ja baš i nisam ljubitelj...
Ma, skoro da sam zaboravila da postoji,
ni na kraj pameti mi nije bilo da je moguće...
A jeste moguće!
Idemo
...Velika zahvalnost blogeru Kazezoze na odvojenom vremenu i sugestijama...
Opisujući...Claude Lévi-Strauss
"apsolutni , sveobuhvatni, nepomirljivi karakter dileme u koju je, po njegovom sopstvenom osećanju,
bilo zatvoreno čovečanstvo
"Nekada nije potrebno da se govori, to se oseti, dovoljan je trenutak da pogledaš i neki fluid krene i, vuče te,podiže i tada znaš...da , to je to... "
Ona...
Fina , zgodna...mezimica mamina i tatina...imala je sve... ko iz bajke... neke... on je zvao «baby blue »...ali nije bila plavuša, ... lepa...hm..pa za njega... maza...volela je da se igra ,izaziva, ...morala je sve da dobije, a znala je i kako... (a koja to žena ne zna, samo ako hoće, mi smo tu samo, onako... usput
Lagano klizi i ističe novembar i pada mi na pamet jedna priča koja zaslužuje i mora da bude ispričana, baš sada, jer radi se o – Novembru.
Drugim rečima o - istrajnosti, talentu, malerima i nepokolebljivosti.
37 muzičara širom sveta okupilo se oko zajedničkog projekta, na pesmi "Stand by me". Nikada u životu se nisu ni sreli, ni videli. Najjačim vezama su se povezali preko svoje ljubavi prema muzici. Svako je izvodio "live" pesmu na svom parčetu zemlje širom planete, posle se to dodavalo, lepilo, i rezultat je ova snažna pesma i veza među ljudima, kakvu već sama muzika može da napravi. Meni čudesno i očaravajuće!A, vi ?
Podseti me Jeremijina prica na desavanja u julu 2000...
Izvesni Pierre, rodjen kao klasicni Petar, skolski drug mog tada buduceg OcaPoZakonu je poslao pismo. Pierre zasluzuje poseban blog, ali ukratko, oduvek se lozio na Francusku, perfektno govorio jezik jos u osnovnoj skoli i onda otisao da igra fudbal za Toulouse. Tamo je upoznao jednu od zena svog zivota - Ann-Marie, I sa njom dobio 2 decaka - fenomenalnog Borisa I mutavog Nikolu. Prilika za pismo je bila Borisovo vencanje
Ne znam kako je sa vama , ali mene je jedno vreme, u osamdasetim, opsedala ova pesma, iako nisam bila fan mainstream sounda. Da li je to taj ritam koji zove da igraš, sintisajzer, bubnjevi, egzotičan i "masan" tekst, taj seksi, raspy glas Kim Carnes, koja na momente zazvuči kao Rod Stjuart, žensko otelotvorenje, ili kao Blondi, Boni Tajler i Pet Benatar smiksane zajedno...?
Bile su '80-te, tako dekadentne i